NAŠE PRIČE
MILENA LAINOVIĆ ZA MNE MAGAZIN: Imala sam odavno ideju da snimim spot za pjesmu ,,I won’t give up” u Crnoj Gori
Naša sagovornica Milena Lainović, nakon uspješne muzičke karijere u Crnoj Gori, nastavila je da niže uspjehe i u Londonu, u kojem živi i radi. U Crnu Goru stigla je ove sedmice kako bi snimila spot za pjesmu ,,I won’t give up”, s aktuelnog albuma ,,Everyday”. Upravo o spotu, albumu, muzici i životu u Londonu razgovarali smo u ,,Sky baru” hotela ,,Hilton”.
Publika u Crnoj Gori pamti je po nastupima sa crnogorskim muzičarima, a radila je i kao muzička urednica Radija Crne Gore, pa se još dan-danas čuje džingl u kojem pjeva ,,Sedmica, večernji program Radija”. Već sa sedam godina osvojila je prvu nagradu na festivalu ,,Naša radost”. Svira gitaru i klavir.
Publika u Londonu prepoznaje je po pjesmi ,,Everyday” i ostalima sa istoimenog albuma. Tekstove i muziku za svih osam pjesama sa tog albuma pisala je ona, dok je producent Nikola Kovačević. U pripremi je novi album koji će sadržati više crnogorskih motiva.
Očekuje je 9. novembra nastup sa bendom u čuvenom klubu ,,Spice of life” u londonskom Sohou.
Kako protiče snimanje spota za pjesmu ,,I won’t give up”?
– Fantastično. Već smo dva dana snimali na našem divnom crnogorskom primorju. Za režiju i produkciju odgovoran je Dejan Senić i ekipa iz ,,Bubulj produkcije”. Ne bih mnogo da otkrivam o videu, ali mogu da kažem da ću u jednom dijelu pjesme biti obučena u narodnu nošnju. Inače, imala sam odavno ideju da snimim spot za ovu pjesmu u Crnoj Gori, zato što je ona jedina na albumu koja nosi etno zvuk i u 7/8 je ritmu, tako da su cijela slika i zvuk povezani. To će biti veoma interesantno zapadnom tržištu. U Engleskoj se ovakvi spotovi ne rade, sa dronovima, na našim divnim planinama i na moru.
Da li je bilo teško odabrati ekipu i lokacije?
– Sa tom ekipom povezao me je Zonjo iz ,,The Books of Knjige”, s kojim sam prvo bila u kontaktu. On je predložio Dejana Senića sa kojim sam se odmah povezala i to je neka energija, to se vidi odmah. Pričali smo telefonom, razmijenili e-mailove i imali smo iste ideje. On je doprinio i sa svojim idejama kojima sam bila oduševljena i rekla: ,,To je to, ne mijenjaj nešto što je dobro.” Imamo još dva dana snimanja. Idemo na sjever Crne Gore u ponedjeljak i u srijedu. To je taj dio gdje ću biti drugačije obučena.
Šta je simbolika narodne crnogorske nošnje u spotu?
– Više je to zbog ritma i zvuka. Zvuči kao da pjesma ima neku težinu, a u stvari nema. Tekst je vrlo pozitivan. Samo ime ,,I won’t give up” je crnogorsko, naše ,,neću da odustanem”. Inače, ova pjesma ima veoma dobar prijem kod engleske publike. Oni to vrlo vole. Čak mi dođu poslije ,,žive” svirke i kažu: ,,Nešto mi to zvuči kao Sting.” Mi smo navikli na taj ritam, a njima je to interesantno, veoma im odgovara.
Nove pjesme koje radim više su u našem stilu. Biće taj zvuk, evropski, zapadnjački, ali zašto da nema naše primjese. To sam ja u stvari i to nekako već sad izlazi iz mene.
Čega se nikada ne biste odrekli?
– Čokolade (smijeh). Sunca – ono mi je veoma bitno. Kad dođem u Podgoricu, pravi sam gušter. Muzike u bilo kom obliku. Volim da čujem dobru muziku u filmu, na koncertu i u klubu.
Ova pjesma nalazi se na Vašem novom albumu ,,Everyday”. Čujemo i remikse koje su radili Nik Van Gelder i Vladimir Maraš. Kako je došlo do saradnje s njima?
– Nik Van Gelder je moj dobar drug. Kad je čuo pjesmu ,,Everyday”, on je sam prvi rekao: ,,Ja moram da uradim remiks.” On ne radi remikse za svakoga, ima svoje ime, on je bivši bubnjar ,,Jamiroquai”-a i dio bendova ,,Akimbo” i ,,Brand New Heavies”. Tako da, on je insistirao na tome, odsvirao sve instrumente i uradio produkciju za taj remiks koji se zove ,,Everyday by Nick Van Gelder Remix”. Vladimir Maraš je moj veliki drug, znamo se odavno. On je potpuno uradio drugačiji remiks iste pjesme, sa primjesama našeg foklora i zvuka. Obje verzije su drugačije, a opet tu je moj glas koji ih nosi. Veoma sam zadovoljna. Remiks je objavljen u decembru, dva mjeseca poslije albuma, da bude freško, jer ne treba dugo ni čekati na te remikse. Svirani su u nekoliko klubova u Engleskoj. Vi ovdje nemate Spotify, ali mogu da se čuju na iTunes-u, Google Play-u, Amazon-u, Deezer-u, svim muzičkim platformama.
Album se zove ,,Everyday”. Kako protiče Vaš svakodnevni život u Londonu?
– Uglavnom je vezan za muziku, bilo da idem da slušam neke od prijatelja ili nekog većeg, koga još ne poznajem ili imam svoje svirke. Mojih ima dosta, na svu sreću. Teško je, ali s obzirom da živim u Londonu i sviram na vrlo popularnim mjestima, to je najveća nagrada za muzičara. Nije sve ni u novcu, najvažnije je da je duša zadovoljna i to je za mene najveća nagrada. Album se još promoviše, jer treba dosta vremena. Objavljen je prošle godine, ali tek sad dobija formu, tek sad kada počinjem ,,živo” da ga sviram sa bendom, tek ga sad ljudi prepoznaju. Ja to najbolje znam. Kad počnemo da sviramo uživo pjesmu ,,Everyday”, u publici ljudi već aplaudiraju, što je fantastično, jer pjesma postaje prepoznatljiva. Inače, pjesma ,,Everyday” je u stvari bila instrumental. Uopšte nije bilo planirano da bude pjesma. Kako sam počela da snimam album, moj producent Nikola Nik Kovačević je rekao: ,,Milena, ovo je u stvari veoma dobra pjesma. Zašto ne napišeš tekst i zašto je ne otpjevaš?” To mi je dalo strašnu ideju i mislim da je ispalo dobro od jednog instrumentala. Drugi dio nema glavni vokal i to je, čini mi se, interesantno.
Da li biste mogli da napravite paralelu između toga kako je biti muzičar u Crnoj Gori, a kako u Velikoj Britaniji?
– Teško je. Nemam producentsku kuću, nemam menadžera. Svugdje je ista situacija. Promijenila su se dosta i vremena. Nekada, šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih, bio je cio tim koji bi vodio računa o umjetniku. Dosta sad svi radimo na svoju ruku. Međutim, zbog društvenih mreža možemo i da se promovišemo. Sve ove muzičke platforme koje sam pomenula ja sama menadžerišem, mogu sama da aplodujem svoj novi album. Tako da je dobro. Učim tako. Vremena su brza, informacija je brza. Staviti nešto na Instagram 59 sekundi je dobra promocija. Naravno, voljela bih da imam producentsku kuću. Možda sa ovim novim albumom napravila sam dobar temelj za naredni, koji je u stvari EP. Tako da ćemo vidjeti. Bilo je nekoliko ponuda sa kojima nisam bila zadovoljna, da opet nasnimavam sve ponovo, jer to ne bi bilo to. Moj album je moj album zbog zvuka, moje emocije i mojih ideja. Nije da sam najbolja, ali sam znala od početka šta hoću. Ne treba odustajati – ovo je savjet i muzičarima u Crnoj Gori i na Zapadu. Samo naprijed, neko će čuti, nešto će se desiti. Sad, na kojoj skali svi želimo da budemo popularni, to je do nas. Voljela bih da bude moja pjesma na MTV-u, ali i ne mora. Desilo se da sam imala sreću da sviram na veoma lijepim mjestima u Londonu, da kažem: ,,I to sam uradila u životu.”
Novinarka MNE magazina sa Milenom Lainović
Kako je uopšte došlo do toga da odete u London?
– Mnogo volim Podgoricu. Međutim, uvijek sam osjećala da moram nešto više da vidim. Koliko god da sam ovdje pjevala kao mlađa i bila dio dječjih emisija, imala sreću da radim na Radiju Crne Gore sa sjajnom ekipom, osjetila sam, volim da pričam i pjevam na engleskom jeziku i to govorim od devedesetih, i rekla ocu: ,,Tata, moram da odem, pa ako treba da se vratim, najlakše je vratiti se.” Tako da, uz podršku roditelja, sam otišla. Pomogli su mi, upisala sam školu, malo sam studirala tamo, išla na nekoliko džez kurseva za pjevanje i muziku i onda sam vidjela da to jeste za mene. Ne žalim što sam pošla. Naprotiv. Volim ovdje da se vratim. Čini mi se, što se češće vraćam u Crnu Goru, sve je više volim i sve sam više Crnogorka u tom smisla. Crna Gora je imala uticaj na mene, tek se sad više održava to na moj muzički izražaj. Zahvalna sam za to, zato što drugačije zvučim u Velikoj Britaniji. To je ono što ja jesam, odavde, iz Podgorice. Obećavam da ću dolaziti češće.
Milena Lainović sa bendom
Nastupate solo i u bendu. Da li možemo možda da očekujemo neke nastupe u Crnoj Gori?
– Bilo bi fantastično da me neko od velikih ili malih organizatora pozove. Ne mora ove godine, pošto se približavamo njenom kraju, ali voljela bih da to bude iduće godine. Možete me pronaći na svim društvenim mrežama, ima moj vebsajt milenalainovic.com, tu je moj e-mail.
Ko zapravo čini bend sada?
– Bend u ovom momentu čine Viktor Akrofi na klavijaturama, koji inače me prati kad smo samo nas dvoje na bini, drugar kojeg sam upoznala u gospel crkvi gdje sam naučila da pjevam gospel. Onda imamo Kubu Miazgu. On je na bubnjevima, ako nije Nik Van Gelder. Aleks Kundig, stalni basista. Ja tu ne sviram klavijature, volim da sam naprijed zbog zabave. Bend je fantastičan, bolji nisam mogla da tražim. Svi smo drugačije nacionalnosti, Poljak, Kanađanin, Crnogorka i Englez, to je jedan fini miks i zato svi donesemo svoj vajb, sa kojim smo odrasli.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
