Predstava „Bure baruta“, Dejana Dukovskog u režiji Dejana Projkovskog premijerno je sinoć izvedena na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta.
Ovim je otvorena nova sezona 2018/2019.
Publika je imala velika očekivanja od ove predstave jer je upravo Projkovskova ,,Bura“ iz 2016. godine, takođe rađena za CNP, ostavila dubok trag i snažan utisak i prepričava se i dan-danas. Cijela ekipa koja je radila na ovom komadu ispunila je ta očekivanja, jer kraj predstave ,,Bure baruta“ ispraćen je na nogama, dugim gromoglasnim aplauzom i ovacijama. Režiser Projkovski, scenograf Valentin Svetozarev i kompozitor Goran Trajkovski izašli su da se poklone publici u crnim majicama na kojima je bijelo-crvenim slovima pisalo ,,Ja sam bure baruta“.
Aplauz je pratio i krajeve određenih scena sinoć, od kojih je najpotresnija ona silovanja sa Anom Vučković, Filipom Đuretićem, Branimirom Popovićem i Petrom Burićem.
Bilo je nečega u pjesmi ,,Zajdi, zajdi“ koja je pratila svaki čin i na natpisima na vozu ,,TNT“ a ispod njega ,,SPA“ i ,,Cargo“. Balkan je i TNT i SPA i tovar. Bure baruta. Nagazi na pogrešno mjesto i eksplodiraće, presjeci pogrešnu žicu i eto opet eksplozije. Ali Balkan je i ,,eksplozija“ duše, ljubavi i strasti. I kafane i pjesme i rakije i piva uz koje pokušavaju da zaborave svu bol, ali i u kojima sva istina izlazi na vidjelo. Tu je i taj voz koji vozi iz ,,Montenegra“ ,,klase C“, kako je pisalo na njemu, ,,Projkovskove“ junake u ,,klasi A“, kako je opet pisalo na vozu. Projkovski je rekao da upravo taj voz vozi ljude sa sudbinama, pričama i nadanjima. Svaki od tih junaka, bio on u kafani, zatvoru, na željezničkoj stanici, u vozu, autobusu, čamcu, na klupi ili drugoj zemlji pita se ,,Zašto se sve što je lijepo dešava drugim ljudima, na drugim mjestima, šta smo mi pogriješili?“ Zašto je trava zelenija van Balkana? A onda poslije svih ,,eksplozija“ koja je izazvala tranzicija koja još traje i uništenja, Projkovskovi junaci daju sliku zašto su Balkanci najbolji ljudi na svijetu i zašto je Balkan, ipak, pored svog zla koje mu je naneseno najbolje mjesto za život.
Projkovski je i sinoć nakon predstave rekao da Beket ima svog Godoa kojeg čekaju, a na Balkanu dok čekamo prolazi život. Živimo život i čekamo ga. Mali balkanski čovjek koji samo hoće zrnce sreće, zrnce ,,jasnog sonca“, zrnce ,,svjetlosti u tami“, jer ,,mojta mladost, goro-le sestro nema da se vrati“ i jer ,,ode mi mladost dok se svi napiju kafe“. Ova predstava otvara mnoga pitanja za koje su odgovori u nama. Ona je, kako reče Projkovski, jedan strašan krik.
– Nikad nisam bio blizu da idem sa Balkana. Naravno, radio sam van Balkana predstave, idem još, ali, moja zemlja je Makedonija, moja kulturna teritorija rekao bih da je Balkan i uvijek kad radim predstave, radim iz početne tačke onog što mi jesmo i onog što mi imamo. Zato što kad se okrenemo toliko ima Balkan u sebi snage, energije, toliko je Balkan priča o literaturi, o muzici, toliko pričaju freske po crkvama, da počnemo i da završimo sa vašim i balkanskim Njegošem, tako da zapravo čovjek kad zna sve to, onda je ponosan što je dio ovog kulturnog prostora – bio je odgovor Projkovskog na pitanje MNE magazina ,,Koliko ste bili i sami blizu da odete sa Balkana i zašto su Balkanci najbolji narod na svijetu?“
Izvanredne uloge odigrali su Mirko Vlahović, Goran Vujović, Aleksandar Gavranić, Danilo Čelebić, Vukan Pejović, Vanja Jovićević, Zoran Vujović, Ana Vučković, Marko Todorović, Filip Đuretić, Petar Burić, Branimir Popović, Nikola Perišić, Mišo Obradović, Dejan Ivanić, Dušan Kovačević, Jelena Nenezić-Rakočević, Stevan Radusinović, Jadranka Mamić, Slobodan Marunović, Danilo Čelebić, Gojko Burzanović i Sneža Matanović.
Zoran Vujović dobio je aplauz nakon scene u kojoj je imao upečatljivu rolu.
– Ovaj tekst je velik zbog toga što se od ,,muve napravi slon“. Genijalan je zbog toga što iz tih jednostavnih stvari izvlači maksimum, pogotovo kad su ljudski odnosi, nemaština i odnos svih nas pojedinaca koji smo uhvaćeni u jednu mišolovku nazvanu sistem u pitanju. Za mene je bila važna stvar koja je simptomatična za moj karakter ,,Ode mi mladost dok se svi napiju kafe“. Ode nam život dok se svi napiju, dok se sve stvari moguće i bitne dešavaju na drugoj strani, mi to sve ispuštamo da bismo ispili jednu kafu – rekao je Vujović nakon predstave novinarima.
Tu su bili i izuzetni muzičari koji su izvodili muziku uživo, od benda „Toplo pivo“ kojeg čine Bojan Drobnjak, Milutin Barbul, Mladen Nikčević, Goran Popović i Jovica Mirković do Orkestra počasne garde Vojske Crne Gore u sastavu Bjeletić Stefan, Bjeletić Stevica, Maršić Dario, Andrijević Nebojša, Ralević Nikola, Ivković Ivica, Jovanović Ljubiša, Antić Gradimir, Todorović Miša, Popović Vladimir, Pavićević Stefan, Biskupović Tihomir, Marković Mario, Samolov Siniša, Magovčević Rade, Đukić Krsto, Knežević Dejan i Belević Milo.
Scenograf predstave je Valentin Svetozarev, kostimografkinja Tijana Todorović, kompozitor Goran Trajkoski. Za scenski pokret zadužena je Nada Vukčević, asistent reditelja je Milivoje Lakić a asistentknjia kostomografa Marta Garčević. Izvršne producentkinje su Nela Otašević i Janja Ražnatović.
Scenarista Dejan Dukovski za MNE magazin kazao je da je zadovoljan izvedbom njegovog teksta.
– Odlična je predstava, ansambl je stvarno sjajan, Dejan Projkovski uspio da nađe tačan ključ čitanja ove drame, muzika je sjajna i cio dizajn. Tako da mislim da ovo je jedno fantastično čitanje ove predstave. Meni je drago, kao kući mi je ovdje – istakao je Dukovski za MNE magazin.
Reprizno izvođenje je večeras, takođe na Velikoj sceni u 20 sati.
B.R.
Foto: Duško Miljanić