Dražen Scholz (57), najbolji hrvatski bubnjar koji je svoj doprinos dao i u ,,Parnom valjku”, suočio se s optužbom da je prije nepunih godinu na zagrebačkoj Ilici, stotinjak kućnih brojeva od mjesta gdje je nedavno Marin Kamenički ugasio dva život divljačkom vožnjom, usmrtio pješaka na zebri i potom pobjegao.
Ali, to nije sve, jer je Scholz tog kobnog jutra 22. septembra prošle godine u sebi imao više od promila alkohola u krvi, a u mokraći se našlo i kokaina pomiješanog s ljekovima poput levamisola.
Bez obzira na sve sastojke u tijelu, Scholz je sjeo za upravljač svog ,,reno klija” i u 5:30 sati vozio lijevom trakom prema Vrapču da bi dolaskom do kućnog broja 298 naletio na pješaka Vjerana Dasovića (34) koji je toga trenutka prelazio pješački prelaz i koji je zadobio stravične povrede.
Umjesto da Scholz izađe iz auta, pomogne pješaku i pozove Hitnu pomoć, on se odvezao u noć, a pješak je tri dana kasnije u KB Sestre milosrdnice podlegao povredama. Osim zbog prouzrokovanja nesreće sa smrtnom posljedicom, optužnica Opšinskog državnog tužilaštva bubnjara tereti i za nepružanje pomoći.
– Te večeri sam se probudio oko 3 ujutro. Popio sam limenku pive. Nisam imao cigareta pa sam otišao da ih kupim. Pritom sam na Iblerovom trgu sreo poznanika kojeg sam pristao da odbacim do kuće. Osjećao sam se sposobnim da vozim. Na mjestu nesreće sam osjetio u jednom trenutku da je nešto udarilo u desnu stranu auta. Zvučalo je kao da mi je neko bacio torbu na auto. Pogledao sam na unutrašnji retrovizor i nisam ništa vidio, pa sam nastavio vožnju dalje po Ilici. Skrenuo sam u prvu desno ulicu, a kako ni saputnik nije vidio što se dogodilo jer je gledao u mobilni telefon, stao sam i vidio oštećenja na autu, a kod suvozača se razbilo staklo koje se rasulo unutra. Kasnije sam se pješice vratio na mjesto nesreće i vidio da je neka osoba povrijeđena. Tek tad sam shvatio što se dogodilo, ali nisam ostao tamo već tek, kad sam kasnije skupio hrabrosti, javio sam se policiji koja je došla onda do mog auta – ispričao je u tužilaštvu slavni bubnjar rekavši da je u vrijeme saobraćajne nesreće bio mrak te da se ne sjeća je li samo mjesto gdje je bio nalet, bilo osvijetljeno uličnom rasvjetom.
Negirao je pritom da je vidio pješaka da je prilazio zebri, odnosno ,,misli da je vidio nešto crno, možda siluetu čovjeka, ali da u tom trenutku više ništa nije mogao da učini”.
– Da sam bio svjestan da sam udario u čovjeka, sigurno bih stao. Vozio sam brzinom od 50, 60 km/h – uvjeravao je tužitelje još Scholz.
Međutim, iz izvještaja Druge stanice saobraćajne policije proizlazi duga priča odnosno da su Scholza policajci toga dana oko 13.10 sati čekali kod njegovog automobila i to nakon što su primili dojavu od građanke o oštećenom vozilu. I ni tad im se nije htio olako predati već se pokušao udaljiti hodajući prema Glinskoj, ali nije daleko stigao. Policajac ga je sustigao i legitimirao te uhapsio.
Iako se udaljio s mjesta nesreće pa su mu krv i urin uzeti s razmakom od 15 sati, vještačenjem se utvrdilo da je Scholz u vrijeme naleta bio pripit, da je u krvi imao više od promila i da je uzeo kokain te imunomodulator levamisol koji je česti sastojak kokainske smjese.
Iz nalaza i mišljenja dr Davora Majera proizlazi da je pješak zadobio prelom lubanje s povredom mozga.
Sudski vještak za putni promet Vlado Špoljarić je, pak, u svom nalazu i mišljenju zaključio da je u trenutku naleta brzina kretanja vozila bila oko 50 km/h te da je zaustavni put u tom slučaju bio 23 metra.
Stoga je vozač mogao, smatra vještak, vidjeti pješaka na pješakom prelazu i da do nesreće ne bi došlo da je na vrijeme kočio s obzirom na semafor s treptavim žutim svjetlom te saobraćajnim znakom da je pješački u blizini.
Izvor i foto: jutarnji.hr