Foto: Beta/AP
Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” je selektor reprezentacije Crne Gore i trener PVK Jadrana Vladimir Gojković.
Ono što Gojković u ovom razgovoru kaže jeste da u poslu insistira na redu, radu i disciplini i to se vidi i to daje rezultate. Kao igrač osvajao je s Jadranom, Sintezom i reprezentacijom brojne titule i medalje, od srebra 2004. na OI, 2012. na EP, 2004. i 2010. u Svjetskoj ligi, bronze 2003. na SP, do zlata 2005. na SP, 2003. i 2008. na EP, 2005. i 2009. u SL i 2006. na Svjetskom kupu. To se nastavilo i u trenerskoj i selektorskoj karijeri. Jedanaestog septembra biće tri godine otkako je od Ranka Perovića preuzeo kormilo crnogorske reprezentacije. Ove je zabilježio mnoge uspjehe s njom – zlato u Svjetskoj ligi i bronza na Mediteranskim igrama. Uspjehe niže i kao trener PVK Jadrana. Odbranjena je titula prvaka Crne Gore u sezoni 2017/18.
Plivanje je počeo da trenira u devetoj, vaterpolo 11. godini i već u 16. potpisuje prvi profesionalni ugovor sa Jadranom. Djetinjstvo ga, stoga, asocira na neiscrpne igre sa drugarima od jutra do mraka. Raduje ga kada čuje od sinova pitanje: ,,Može li još jedna partija?“
Za pravu ljubav, vjeruje, mora da postoji hemija, uzajamno poštovanje i puno razumijevanja.
Pjesma koju rado voli da čuje jeste Oliverova ,,Ključ života“.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me najviše asocira na neiscrpnu igru, razne igre sa drugarima od jutra do mraka i nikad nam nije bilo dosta. Sad čujem od moje djece isto pitanje: Može li još jedna partija? Možemo li još malo? Djetinjstvo je, bez sumnje, period bez velikih briga.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Mislim da sam prvi honorar zaradio od vaterpola u 17. godini. Uglavnom sam novac u tom periodu trošio tokom putovanja sa drugarima iz ekipe (koka-kola, MCDonalds, toblerone, te stvari tada nisu bile dostupne kao danas), a zatim i na malo ozbiljnije izlaske.
Na čemu insistirate u poslu?
– Red, rad, disciplina – jeste to možda izlizana fraza, ali, što se mene tiče, to je put ka uspjehu, ostalo su detalji. Treba se usavršavati svaki dan, ali bez ovih osnova gore navedenih, teško da se nešto može postići.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Dejan Stojiljković ,,Olujni bedem”, kao nastavak knjige ,,Duge noći crne zastave”.
Koje jelo najviše volite?
– Volim sve vrste tjestenine i čini mi se da mi nikada ne bi mogle dosaditi, ali, takođe, naša kuvana jela su nešto čemu se radujem (sarme, raštan i domaće kobasice, pasulj).
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Mislim da nema univerzalnog recepta, ali, prije svega, mora da postoji hemija, uzajamno poštovanje i puno razumijevanja.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Nisam veliki poznavalac umjetnosti, tako neka bude Gaudi, jer je Barselona stvarno fantastična sa njegovim potpisom.
Putovanje koje pamtite?
– Sport mi je omogućio da vidim puno toga i stvarno uživam u svim putovanjima. Privatno putujem uvijek sa porodicom, tako da biramo mjesta koja su namijenjena više za porodični odmor. Posljednjih godina smo nekoliko puta bili u Austriji. Svaki put bude fantastično, bilo da je zima ili ljeto.
Pjesma Vašeg života je?
– Iako nisam neko ko se razumije u muziku, ono što volim rado da čujem je Oliver Dragojević ,,Ključ života”.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva