Poslije Vedrana Ćorluke i Marija Mandžukića, danas je objavio oproštaj od reprezentacije i čovjek koji je umnogome izvanrednim odbranama doprinio osvajanju srebrne medalje i istorijskog uspjeha fudbalske Hrvatske. To je Danijel Subašić.
– Dragi navijači hrvatske reprezentacije, došlo je vrijeme da se i ja nakon deset godina u reprezentaciji oprostim od najdražeg nam dresa Hrvatske. Bilo je ovo dugo putovanje, još od prvog poziva 2008. i ispunjenja sna jednog ,,golmančića” iz Zadra, a potom puno truda i rada, kao i godine strpljenja na klupi da postanem broj jedan – odnosno meni omiljeni 23. Želim da zahvalim svim trenerima od srca – od svakoga od vas sam puno naučio! Hvala puno svim ljudima u HNS-u što su nam uvijek bili tu pri ruci za sve što nam je trebalo, što su činili sve da nam ništa ne fali i da budemo svi zadovoljni, srećni i zdravi – saopštio je prije tri sata Subašić u pismu objavljenom na službenom Instagram profilu.
Ovu odluku, dodao je on, donio je ,,puno prije SP-a jer sam htio zaključiti reprezentativnu karijeru s nastupom na Svjetskom, što je bio jedan od mojih snova”.
– Svako od nas ima neki rok trajanja, i na nama je procijeniti koliko dugo možemo da igramo. Možda sam mogao još jedan ciklus da odigram, ali to bi možda bilo previše. Ovako želim da moji dragi kolege koji čekaju svoju priliku ostvare svoje snove kao što sam i ja ostvario igrajući za Hrvatsku – na mladima svijet ostaje i oni su hrvatska budućnost. Moj put je došao do tu, i do svjetskog srebra u svetom dresu za kojeg sam davao cijelog sebe, časno i ponosno svaku utakmicu. Iako ih, doduše, nema puno, to je manje bitno – najvažnije od svega je da sam ispunjen i srećan čovjek što sam mogao da igram za moju domovinu i najljepši dres na svijetu. Hvala svim saigračima, bez vas ništa ne bi imalo smisla. Proživljavali smo teške trenutke skupa, ali proveli isto tako zajedno puno lijepih. Ovo zajedništvo, skromnost i prijateljstvo iz Rusije pamtiću cijeli svoj život. O utakmicama neću pričati; pričali smo na terenu skupa, jedan za drugoga, bacali se na glavu, plakali od sreće, igrali pod injekcijama, gutali tablete k'o bombone, sve za nas, za naš dres, za naš narod, za našu istorijsku svjetsku srebrnu medalju – podijelio je sjećanja Subašić.
Sva klupska takmičenja, kazao je on, ne mogu se uporediti ni blizu igranju za hrvatsku reprezentaciju, osjećaju i emocijama pri intoniranju Lijepe naše prije svake utakmice.
– Hvala vam svima od srca na bezuslovnoj podršci. Ona je ljubav koja ne može proći. Zauvijek jedan od Vas Vaš Suba. Iznad svih VATRENI 2018 – napisao je Subašić.
B.R.