Vlatko Stefanovski održao je divan koncert sinoć na Lake fest-u. Publika je pjevala horski, držala ritam rukama, a Stefanovski joj slao poljupce, širio ruke ka njoj i aplaudirao joj.
– Ima improvizacije na koncertima, i oduzimanja i dodavanja. U tome je tajna, čar ove naše svirke. Kad bi mi svirali cirkuski, stalno jedno te isto, poludjeli bismo od dosade. Mi se igramo non-stop sa improvizacijama, taktovima, ritmovima – kazao je Stefanovski za MNE magazin nakon nastupa.
S obzirom da je svirao bluz sinoć, podsjetili smo na njujorške koncerte sa grupom ,,Leb i sol” i album ,,Live in New York” iz 1991. godine. Dosta je u intervjuima pričao o tome kako oni u Americi reaguju na makedonski ritam, ali nas je interesovalo kako reaguju na makedonski bluz.
– Znate šta, ja sviram svima podjednako, obraćam se svima podjednako. Muzika ne razumije jezik, ona jeste jezik komunikacije na višem nivou nego verbalna. Uopšte ne brinem da li će se nekome dopasti ili ne i da li će nas neko razumjeti ili ne. Na njima je da pokažu interes. Eventualno, ako im se dopadne to što radimo, onda da čačkaju dalje po našem opusu. Davno sam se pomirio, zapadni svijet je jedan, istočni drugi, Balkan je treći. Šta da radimo? Nemam namjeru da nekoga po svaku cijenu ubjeđujem u kvalitet naše muzike. Nemam više ni živaca ni vremena – objasnio je naš sagovornik.
Pitali smo od koga je najviše naučio o gitari, muzici i sviranju.
– Od svih. Od Džimija Hendriksa naovamo. Džimija Pejdža, Erika Kleptona, Džona Meklafina, Alana Holdsvorta, Paka de Lusije, od svih sam nešto ,,skidao” – kazao je Stefanovski.
B.R.
Foto: B. Šekularac