KOLUMNE
SVLAČENJE U MEDIJIMA: Dovoljno je pohotno isplaziti jezik…
Kad otvorim novine, prošetam po tv kanalima ili otvorim internet, zabezeknuta sam količninom golih tijela i pornografskih aluzija kojima nas savremeni mediji bombarduju.
Seks prodaje, to je već poznato, ali da će se cjelokupna globalna javna scena vrtiti oko seksa, teško da je iko mogao da pretpostavi.
Ispostavlja se da je danas dovoljno pokazati međunožje, skinuti brushalter i pohotno isplaziti jezik – i proboj u medijima je zagarantovan. Nije slučajno što se čitava armija gologuzih djevojka diljem planete, inspirisana oblapornošću savremenih muzičkih, tv i filmskih zvijezda, gura da zauzme svoje mjesto pod suncem. Svlačenje postaje planetarni kulturni fenomen, i u tom globalnom ogoljavanju, za svakoga ima po nešto. Ono što se nekada smatralo intimnom sferom, danas se stavlja u prvi plan, pa otuda Dejvid Bekam predstavlja senzaciju u Armani gaćama gigantskih razmjera, dok sa druge strane zadnjica jedne bjelosvetske starlete kojoj je jedini posao da je šeta i svakodnevno fotografiše, postaje predmet ne samo savremne ljepote, nego i moralni uzor koji se slijedi.
Foto: Dejan Kalezić
Tijelo kao dokaz da postojimo, nije nikada bilo tako prostituisano i u simboličkom i u bukvalnom smislu. Imati tijelo oblikovano po iskrivljenim Plejboj standardima, i biti spreman da ga na bilo koji način obznaniš svijetu, ispostavlja se kao odličan biznis. Nije onda čudo da su porno filmovi u kućnoj izradi postali lansirne rekete za uspjeh u šou biznisu, i što je voajerizam savremene kulture dotakao kosmičke visine – toliko da su neke globalne televizije, zarad gledanosti, posegnule čak i za direktnim prenosima ginekoloških i uroloških pregleda.
Šou biznis se tako ispostavlja kao svojevrsna pornografska pista gigantskih razmjera – od one jadne devojke Majli Sajrus koja na koncertima jaše gigantski penis, preko smaknutih farmerki i polugole zadnjice Džastina Bibera, zaključno sa našim pjevačkim i drugim zvijezdama .
Svijet, ili ono što nam mediji prikazuju, ispostavlja se kao jedna nepregledna ulica crvenih fenjera.
I tu se ne radi ni o kakvom oslobađanju, nego upravo suprotno – o novom, dobrovoljnom ropstvu u kojem je žena prije svega, sve manje biće, a sve više predmet koji se troši.
Autorka: Mirjana Bobić – Mojsilović
Izvor: AllMe
