NAŠE PRIČE
PRIČA ,,BOSONOGE LJEPOTICE” SLOBODANKE KLISURE-VUKČEVIĆ: Prijateljice i razredna su me te 1963. prijavile na izbor za mis
Slobodanka Klisura-Vukčević na izboru za Mis Jugoslavije ‘63. godine
U vrijeme priprema za Ljepoticu ‘63. godine, nalazila sam se u Beogradu, na školovanju. Po nagovoru prijateljica i moje razredne, prijavila sam se, iako sam se bojala reakcije roditelja. Nisam o tome više razmišljala, čak sam i zaboravila. Završila se školska godina i ja sam se vratila u moj Herceg Novi. Odmah zatim sam dobila posao u Opštini Herceg Novi i primila prvu platu. ,,Sport i svijet” je počeo objavljivati kandidatkinje koje su se prijavile, a bilo ih je nekoliko hiljada, naravno iz cijele Jugoslavije… Ovako počinje priču nekadašnja Mis Jugoslavije Slobodanka Klisura-Vukčević za naš portal.
– Čitaoci su glasanjem izabrali 100, a onda po broju najviše dobijenih glasova 15 finalistkinja. Među tih 15 sam bila druga. Po pozivu organizatora počele su pripreme za odlazak u Beograd. Ispraćaj sa željezničke stanice i putovanje ,,ćirom” do Beograda. Tamo su nas dočekali organizatori i nisam bila sama u vozu. Bilo ih je još četiri i nismo znale jedna za drugu. Boravak je trebalo da traje sedam dana, ali zbog katastrofalnog zemljotresa koji je zadesio Skoplje, da se ne bi vraćali kući boravak nam je produžen za još sedam dana. Bili su to divni trenuci, nova poznanstva i prijateljstva, obilasci okoline grada, poznatih fabrika i jednodnevni boravak avionom Karavelom u Dubrovniku – dijeli sjećanja na tu 1963. godinu Klisura-Vukčević za MNE magazin.
Naporne su, dodaje ona, bile šetnje Beogradom.
– Morale smo stalno biti lijepe, sređene, a to mi je najviše smetalo. Pošto sam sportista i voljela sam se u tom stilu i oblačiti, štikle su mi pravile problem, pa sam ih često nosila više u rukama, nego na nogama. Zato su me i zvali ,,bosonoga ljepotica” – kaže naša sagovornica.
Došao je i dan izbora.
Proslava 18. rođendana te 1963. godine
– Naravno, sve pripreme za pistu i izlazak su bile obavljene. Nastup se održavao na Tašmajdanu. Prilično smirena, iznenađujuće za mene, jer sam veliki tremaš, prošetala sam pistom u kostimu i haljini i pobrala veliki aplauz. Uslijedilo je proglašenje i kad su najavili moje ime, ja sam onako zbunjena se ukopala u mjestu i prosto su me izgurali da izađem naprijed. Izabrane su i četiri pratilje. Odlazak u hotel, slavljenička večera, sjutradan za ostale učesnice povratak kući, a ja sam ostala još dva dana, radi snimanja, reklamiranja i ostalog što prati sve to. Povratak kući i slavlje, pobjede i mog 18. rođendana – sjeća se Klisura-Vukčević.
Tada se nije, objašnjava za naš portal, išlo u London.
– Sljedeće godine supočeli s slanjem misica. Poslije izbora se kod mene ništa nije promijenilo. Nastavila sam sve kao i prije izbora, posao, plivanje – treniranje i druženje sa drugaricama i drugovima – kaže naša sagovornica. Titula Mis joj je, ističe ona, donijela lijepu i nezaboravnu uspomenu, nova poznanstva.
Dvije godine nakon izbora se, kaže ona, udala i otišla u Pariz gdje je provela osam godina.
Slobodanka Klisura-Vukčević i danas zrači ljepotom
– Tamo sam se družila sa poznatim umjetnicima iz naše zemlje Dadom Đurićem, Arsićem, Popovićem i ostalima, a pošto sam odmalena voljela umjetnost, počela sam sa izradom tapiserija. Po povratku u Herceg Novi sam bila među prvima koja se bavila tapiserijom – ističe naša sagovornica.
Ove godine bila je drugi put članica žirija za izbor najljepše djevojke Crne Gore.
– Sve je mnogo drugačije. Danas se u djevojke mnogo ulaže. Kao prvo, garderoba, kostimi, cipele. Te krasne haljine, pa ne samo jedna nego se nekoliko puta promijene, šminkanje, uljepšavanje. Velika je razlika nekad i sad. Naravno, to je i normalno – kaže naša sagovornica.
Za nju sve što je prirodno na djevojkama u redu, je, jedino što je zabrinjavajuće, po njenom mišljenju, jeste estetska hirurgija.
– Ona nekim djevojkama promijeni prijašnji izgled. Mlade cure se rano podvrgnu tome. Ni tu nemam ništa protiv, ako je to neka mala, skromna korekcija. Po meni je unutrašnja ljepota najvažnija. Najveće bogatstvo je imati dobru, neiskvarenu dušu. Vanjska ljepota je prolazna, iako se neki sa tim ne slažu – smatra Klisura-Vukčević.
Amaterski se bavi fotografijom, a ovo je jedna od njih
U sjećanje joj dolazi izreka ,,Kažu ako si lijep, vazda si lijep.”
– To nije tačno. Godine nose svoje i mora se starati. Sa godinama dolaze i bore, ja ih vidim na sebi, ali me nimalo ne zabrinjavaju. Prihvatam ih jer su velike godine iza mene i mora ih biti. Važno je prihvatiti ih, a onda će i ljepota ostati. Nema toga ko je savršeno lijep. Zaljubljujemo se u unutrašnju ljepotu. Vanjska – se uvijek može korigovati, uljepšavati, pogotovo danas su mogućnosti velike, ali unutrašnja se ne mijenja- vjeruje naša sagovornica.
Slika Slobodanke Klisure-Vukčević
Naša sagovornica se bavi i izradom slika koje radi od vunene prašine.
– Jedinstvene su u svijetu, mogu slobodno reći i pohvaliti se, jer je to moj izum. Radim i slike od cvijeća, izrađujem ukrasne vazne, bavim se izradom nakita od konca, može se pogledati na stranici Perlica. Bavim se i fotografijom. Pomalo, amaterski. Volim svoj grad i njegove ljepote i uglavnom su fotografije u njemu napravljene. Ljepota Boke je neiscrpna. Bude detalja i iz drugih krajeva Crne Gore, ali samo kad se negdje zadesim da bih mogla fotografisati – objašnjava Klisura-Vukčević.
Članica je Udruženja primijenjenih umjetnosti Crne Gore i likovnih umjetnika. Iza sebe ima bezbroj izložbi, što u Parizu, što u nekadašnjoj Jugoslaviji.
Srećnom je, dodaje ona, čini porodica.
– Srećan i uspješan brak u kojem sam punih 53 godine, dvoje djece, sin i kćerka, uspješni ljudi, petoro unučadi, najstariji ima 30 godina, a najmlađi 10 godina. Porodica je moj najveći uspjeh u životu i na to sam ponosna – zaključuje Klisura-Vukčević.
B.R.
Foto: Privatna arhiva
