NAŠE PRIČE

PODGORIČANIN JOVAN JOVANČEVIĆ OKONČAO STUDIJE U ABU DABIJU: Izrađivao robota za skeniranje korala u Persijskom zalivu

13.06.2018. u 9:18

Kako se uz odvažnost, upornost i mudrost dolazi do zacrtanih ciljeva u životu pokazuje  Podgoričanin Jovan Jovančević koji je nedavno završio Kompjuterski inženjering na Njujorškom Univerzitetu u Abu Dabiju, jer je, pored toga, što je uspio da se upiše na ove studije, dobio stipendiju koja mu je pokrivala apsolutno sve tamošnje troškove. Tako je od osamnaeste godine postao finansijski nezavisan od roditelja.

On se u razgovoru za MNE magazin prisjetio kako se odvijala svečanost na kojoj mu je uručena diploma, te kaže da je bio poseban osjećaj biti u istoj prostoriji sa roditeljima, prijateljima, profesorima, trenerima i svima koji su doprinijeli njegovom razvoju tokom prethodne četiri godine.

-Sama ceremonija je bila kao iz tipičnog američkog filma, sa dugačkim odorama i raznim formalnostima zbog istorijskih razloga –naveo je on.

Ispričao je da je do ovog fakulteta došao, zapravo, preko Druge gimnazije u Mariboru, gdje je završio dva posljednja razreda srednje škole (IB program), uz punu stipendiju Vlade Slovenije. U završnoj godini, kaže on, našao se u nezahvalnoj situaciji, gledajući svoje slovenačke kolege kako upisuju prestižne evropske univerzitete, koje sebi, ni izbliza, nije mogao da priušti.

-Ta barijera koju postavlja naše van-EU državljanstvo je nešto što me i dalje prati, ali i nešto što me je motivisalo da se uključim u rad Organizacije Crnogorskih Studenata u Inostranstvu tokom studija. Ključna stvar je dobiti potrebne informacije o ionako rijetkim prilikama za školovanje uz stipendije i izvući maksimum iz situacije, u kojoj smo kolektivno, zbog pasoša koji posjedujemo- rekao je Jovan.

Početak

Dobio je, dodaje on, sliku o Njujorškom Univerzitetu od najboljeg druga i tadašnjeg cimera u Mariboru, prije nego što je mogao za sebe da je upotpuni odlaskom na Candidate Weekend (Vikend kandidata), koji Univerzitet organizuje i sponzoriše kao posljednju rundu intervjua, a sve kako da pružio kandidatima priliku da upoznaju Univerzitet.

– Dobio sam stipendiju koja je, osim školarine i smještaja, pokrivala hranu, avionske karte, knjige i mjesečni džeparac… –ističe Jovan.

Kada danas sagleda kako je odmicalo njegovo studiranje, kaže da je time trostruko zadovoljan. Ističe, prije svega, da je ,,gurao” sam sebe u pravcu praktične primjene znanja, te ga je rad na projektima ispunjavao i tu je najviše učio.

-Fakultet je podržavao te napore i zbog konkurentnosti prijema na sami fakultet, bio sam u prilici da budem okružen boljima od sebe, uz koje sam mogao da učim. Kroz ljetnju praksu u Amazonu, takođe, vidio sam da me je fakultet naoružao znanjem za rad na velikoj smotri. Treće, ,,guran“ sam i u širinu- imao sam priliku da čitam klasike, od Dekarta i Dantea do Hobsa i Rusoa, da se bavim problemima inženjerske etike čitajući Bostroma i Fukuyamu, te u Londonu izučavam istoriju umjetnosti. To je možda i dio kojim sam najzadovoljniji nakon četiri godine –priča on.

Projekti

Njegov diplomski projekat bio je vezan za rad na osposobljavanju podvodnog robota za skeniranje korala u Persijskom zalivu. Još kao studenti druge godine, prisjeća se Jovan, započeli su projekat u saradnji sa Centrom za biologiju okeana na fakultetu i otkrili da slikanje korala zahtijeva previše vremena i kabastu opremu za proces koji ima potencijal za automatizaciju.

-Takođe, imati drona/robota koji nezavisno sakuplja i obrađuje podatke znači i mogućnost da se on koristi na rekreativnim ronilačkim izletima, koji se ujedno i dešavaju značajno češće od izleta istraživačkih centara u UAE. Moj zadatak je bio da osmislim i implementiram sistem koji prikuplja i na licu mjesta obrađuje slike u 3D modele –pojasnio je on.

Posjećivao je, takođe, i Šri Lanku i  Indiju, što su, prema njegovim riječima, primjeri filozofije da inženjer nije naučnik koji rješava probleme u kancelariji iz daleka, već neko ko se trudi da, prije svega, razumije probleme sa kojima se ljudi suočavaju. Na Šri Lanki su u okviru Habitat for Humanity organizacije pomagali u gradnji kuća za one koje je građanski rat ostavio bez krova nad glavom.  Kaže da je vidio kako iskorištavanje minimalnih resursa može da proizvede impresivne rezultate.

-U Mumbaju smo sa mještanima razgovarali o izazovima sa kojima se suočava siromašna zajednica Dharavija. Ipak, akcenat je bio ne na rješavanju problema sa kojima mi mislimo da se zajednica suočava, već onih sa kojima se stvarno bori. Bio sam dio tima koji je dizajnirao i napravio prototip aplikacije koja olakšava mini saradnje, npr. na nivou zgrade ili komšiluka. Takav vid djelovanja  smo prepoznali kao izuzetno učinkovit i kao nešto čega smo htjeli da vidimo više. Nažalost, kako su poslije završetka prototipa došle nove obaveze i projekti, nismo bili u prilici da to dovedemo do kraja – naveo je naš sagovornik.

Odgovarajući na pitanje koje bi to bile neke ključne preporuke za unapređenje sistema obrazovanja u Crnoj Gori, imajući u vidu način na koji je organizovana nastava na Njujorškom univerzitetu, Jovan kaže da bi u tom smislu bio vrlo oprezan, jer i pored prijatelja i porodice koji su završili fakultet u Podgorici, teško je praviti bilo kakve generalizacije iz druge ruke.

-Obrazovanje je jedno od dugoročnih strasti koje imam, a u Crnoj Gori sam dio PRONA grupe, koja promoviše nauku među srednjoškolcima kroz praktičan rad i interakciju sa profesorima iz Crne Gore i cijelog svijeta. I ove godine ću imati privilegiju da, kao asistent na praktikumu fizike/elektronike, radim sa nevjerovatnim ljudima i talentovanim srednjoškolcima. Ništa ljepše – istakao je on.

Šah

Jovan je, takođe,  jako talentovan za šah. Iz današnje perspektive, kaže on, šah mu je odlično poslužio, prije svega, kao povod za zbližavanje sa ocem u djetinjstvu, a sada pomaže da ostane u kontaktu sa sjajnim momcima, koje poznaje cio život.

– Priče o talentu i potencijalnom uspjehu u nezavidnoj karijeri šahovskog profesionalca su davno prošle. I dalje se pomalo takmičim, uglavnom brzopotezno i timski, a igrao sam turnire gdjegod sam živio, od Slovenije i Abu Dabija, do Njujorka i Sijetla – istakao je on.

Ispričao je, takođe, kako je uživao u prilici da iskoristi svoje poznavanje šaha da pomogne mladim ljudima da poboljšaju svoju igru. Na TEDx Talk-u na fakultetu je pričao o igranju šaha naslijepo, u nadi da će se oni kojima šah nije ozbiljna preokupacija, odvažiti da nauče da igraju šah na taj način. Čudesno je, kazao je on, što je nedostatak vida savladiva prepreka kada je u pitanju šahovsko umijeće.

-U Sijetlu sam čak imao priliku da upoznam Timura Garejeva, koji je postavio svjetski rekord, igravši naslijepo protiv 48 protivnika u isto vrijeme – rekao je on.

Kakvi su Jovanovi planovi pošto je okončao fakultet, nije izvjesno, jer kaže da će sve biti poznato od septembra.

N.Đ.