Ovogodišnji deveti Underhill festival trajaće od 5. do 12. juna zbog čega smo, između ostalog, sa PR-om ovog događaja Miroslavom Minićem razgovarali o filmovima koji će biti prikazani. On je kroz priču za naš portal istakao i da publika može da očekuje prikazivanje 18 dokumentaraca, a ono što je jako zanimljivo jeste što će 11. juna, samo dan nakon premijere na Sheffield Doc/Festu, biti prikazan na Underhillu i film ,,Prije nego što se otac vrati” Mari Gulbiani. Prema riječima Minića, i ove godine u Podgoricu dolaze najznačajnija imena iz svijeta dokumentarizma, a publika će moći sa njima da priča nakon odgledanih filmova…. Tu će biti Marina Gumzi, Bojana Burnać, Biljana Tutorov, Marko Grba, Miljenka Čogelja…
Jeste li zadovoljni kako je protekao ovogodišnji konkurs za prijavu filmova za Underhill festival i je li bilo teško obaviti selekciju dokumentaraca?
-Već devet godina UnderhillFest predstavlja presjek izuzetno značajnih i umjetnički vrednovanih dokumentaraca. I ove godine, kao i svih prethodnih, prezadovoljan sam selekcijom. Naravno za nju je zadužen Vuk Perović, poznati filmski kritičar i sigurno mu nije bilo lako da napravi izbor najboljih filmova iz 2017.i 2018. Na 9. UnderhillFestu biće prikazano 18 filmova – koji su prikazani na najznačajnijim festivalima, 18 dokumentaraca koji imaju veoma raznolik opseg tema, koji su se nametnuli inovativnošću, idejom i snagom svojih priča. Moram naglasiti da će 11. juna, samo dan nakon premijere na Sheffield Doc/Festu, biti pikazan na Underhillu film ,,Prije nego što se otac vrati” Mari Gulbiani. Tu su i filmovi ,,Druga strana svega” Mile Turajlić, koji je nagrađen na Festivalu jugoistočnog evropskog filma u Los Anđelesu, na festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu, tri nagrade na ,,ZagrebDoxu”… Zatim film ,,Kada dođu svinje” Biljane Tutorov, koji je dobio nagradu The European Documenatry Network, ,,Slatko od ništa” Borisa Mitića koji je otvorio ovogodišnji Beldocs festival… ,,Rizik” oskarovke Laure Poitras, ,,Vidim crvene ljude” Bojine Panayotove , ,,Ukus cementa” Ziada Kalthouma… Kao i film za zatvaranje Groznica Ferante Giacoma Durzija, dokumentarac o jednoj o najpoznatijih savremenih književnica čiji identitet nije razjašnjen.
Koje su to novine koje će da obilježe ovogodišnji festival?
-UnderhillFest je prije devet godina predstavljao pravi izazov u Crnoj Gori – i u programskom i producentskom smislu, a danas je stalna kulturna manifestacija od značaja za glavni grad, a i državu. Svake godine proširujemo sadržaje. Tako smo prethodne godine pokrenuli program RAD, radionicu za autorke dokumentarnih filmova iz našeg regiona koji je ove godine prerastao u CIRCLE, program koji okuplja autorke i producentkinje dokumentarnih filmova iz zemalja Jugoistočne Evrope, koje će uz saradnju sa renomiranim mentorkama imati priliku da razvijaju projekte koji imaju međunarodni potencijal. CIRCLE će imati tri modula. Prvi je na UnderhillFestu, drugi u Novom Sadu, a treći na festivalu u Lajpcigu.Ovaj program UnderhillFest realizuje zajedno sa producentskom kućom Wake Up Films iz Srbije. S obzirom na to da je cilj našeg festivala i edukacija javnosti o posebnom mjestu koje ovaj filmski rod uživa u svjetskoj kinematografiji, kao i o moći koju dokumentarni filmovi imaju u predstavljanju i rješavanju kako onih gorućih, tako i onih naizgled nebitnih, društvenih problema u svijetu organizovali smo i edukativni program – DOKUŠKOLU – dvodnevnu školu dokumentarnog filma za završne razrede srednjih škola – danilovgradske i podgoričke gimnazijalce. Radionicu će voditi Rajko Petrović, profesor dokumentarnog filma. Biće održan i trodnevni program U FOKUSU, koji Festival realizuje u saradnji sa Centrom za ženska prava, na kome će publika pogledati tri filma ,,I See Red People” Bojine Panajotove, koji kroz istraživanje porodične istorije reflektuje stanje u Bugarskoj u doba komunizma; ,,Vitni: Biti svoja” Kevina Mekdonalda – životnu priču poznate pop pjevačice Vitni Hjuston i ,,Neželjene kćerke Crne Gore”, autorke Ive Parađanin, koji tematizuje problem selektivnih abortusa u Crnoj Gori, na koji je prvi put skrenuta pažnja kampanjom ,,Neželjena”.
Ove godine ste promijenili, takođe, lokaciju za prikazivanje filmova. Otkud ideja za Njegošev park, odnosno za Košarkaški teren KK Budućnost?
-Underhillfest je zamišljen kao festival open air koncepta i održava se na nekoliko lokacija u Podgorici. Počeli smo 2010. u bašti kafea Soul II Soul, u jednoj kafanskoj bašti kao što je i sam film1895. započeo svoj pohod iz salona Gran kafea u Parizu. Mijenjale su se lokacije – krov Garaže između ulica Vuka Karadžića i Novaka Miloševa, Stadion malih sportova, Vojni objekat Zagorič, nacionalni teatar, Narodna biblioteka, Cineplexx… Nije toliko bio važan prostor jer je za sve ove godine postojanja festival dokazao da je crnogorska publika veoma zainteresovana za svijet kreativnih dokumentarnih filmova. Ove godine željeli smo novu lokaciju – pa smo se odlučili za teren KK Budućnost u najljepšem parku u Podgorici, iznad rijeke Morače, pored Visećeg mosta, blizu Njegoševog spomenika, prekoputa Crnogorskog narodnog pozorišta. Sigurno će biti pravo uživanje gledati vrhunske filmove u takvom ambijentu.
Kojim filmom ćete otvoriti festival?
-U utorak, 5.juna na terenu KK Budućnost u Njegoševom parku UnderhillFest otvorićemo filmom Grace Jones: ,,Crveno svjetlo i hljeb” – nesvakidašnjim dokumentarnim filmom Sofi Fajns o jedinstvenoj figuri čiji je uticaj na popularnu kulturu nemerljiv. Originalna i energična na bini kao i na početku karijere, 70-godišnja Grejs Džons, pjevačica, glumica, manekenka, i dalje je inspiracija mnogim umjetnicima i smatra jednom od najvažnijih svjetskih umjetnica savremenog doba. Znamo koliko su njeni muzički performansi, osim njenog glasa, u centar pažnje u prvi plan doveli njen spektakularni izgled… Film o divi nemogućeg karaktera, koju su smatrali bićem s druge planete.
Zašto bi građani trebalo da posjete Underhill fest-koja bi u tom smislu bila Vaša poruka?
-Prvenstveno zbog najboljih dokumentarnih filmova snimljenih prethodne i ove godine, naravno što i ove godine u Podgoricu dolaze najznačajnija imena iz svijeta dokumentarizma i što će publika moći sa njima da priča nakon odgledanih filmova. Pomenuću samo neke – Marina Gumzi, Bojana Burnać, Biljana Tutorov, Marko Grba, Miljenka Čogelja…
