Premijera predstave ,,Pepeljugino maslo” biće upriličena večaras u Kulturno-informativnom centru ,,Budo Tomović”, u sali Dodest, sa početkom u 20 sati. U režiji Alise Stojanović, a po tekstu Tene Štivičić, u predstavi igraju: Dubravka Drakić, Ivana Mrvaljević, Maja Šarenac, Ivona Čović-Jaćimović i Dejan Đonović. Za dramatizaciju zadužena je bila Milica Piletić, za scenografiju Darko Nedeljković, za kostimografiju Tijana Todorović, a kompozitor ,,Pepeljuginog masla” je Ivan Brklačić. Publika će imati priliku da i sjutra, 2. juna, pogleda predstavu u istom terminu i na istom mjestu.
„Pepeljugino maslo“ inicirano je vrlo slojevitim pogledom na svijet hrvatske dramatičarke Tene Štivičić koja već dugi niz godina živi u Londonu i koja u svojim kolumnama britko i duhovito posmatra našu svakodnevicu. Njene kolumne koje su objavljivane u hrvatskom časopisu „Zaposlena” objavljene su u tri knjige: „Odbrojavanje”, „Vrag ne spava” i „Pepeljugino maslo”.
Kao i sve nas, i Tena Štivičić se u svojim kolumnama pita kuda ide ovaj svijet i jesmo li već na korak od njegovog kraja. Pita se i šta su žene dobile, a šta izgubile u svojoj borbi za ravnopravnost, poslije sto godina feminizma. Bilo da piše o porodici, braku, abortusu, depilaciji međunožja, popularnim serijama ili ekologiji i emigranstskoj krizi zajednički imenitelj ovih kolumni jeste prvo lice jednine, ženski rod. Mijenja se samo uloga iz koje posmatra svijet: ćerka, vjerenica, supruga, trudnica, majka, spisateljica, intelektualka…
Na određen način kolumnisti su danas na braniku profesije zvane novinarstvo. Osim što iza napisanog stoje punim imenom i prezimenom, oni se ozbiljno bave društvenim fenomenima o kojima pišu, istražuju ih, analiziraju…
Danas, 2018. godine, jednom osvojena ženska prava u mnogim zemljama Evrope morajuse braniti ponovo. U Irskoj se o pravu na abortus konačno odlučilo na referendumu, a žene Poljske ponovo su bile na ulicama zbog prijedloga zakona da im se ova prava ograniče…
Dubravka Drakić, Maja Šarenac, Ivana Mrvaljević i Ivona Čović Jaćimović i privatno i svojim iskustvom, ali i društvenim angažmanom daju jedan važan kvalitet ovom projektu. Njih četiri su i veoma uspješne u svojoj profesiji, a i u onoj ulozi koju skoro svako društvo očekuje od žene – ulozi majke. Kao četiri strane svijeta, kao četiri ekstremiteta ili kao četiri elementa, čine jedinstvenu cjelinu – jednu ženu, koja je i djevojčica, i ćerka, i majka, i glumica, i intelektualka, koja ne pristaje na ovaj svijet ovakav kakav jeste jer vidi njegovo naličje. Dejan Đonović takođe ima važnu ulogu u „Pepeljuginom maslu“, samo što za razliku od njih četiri predstavlja javno mnjenje.