VLADO ŠĆEPANOVIĆ U OGLEDALU: Kako vrijeme prolazi, sve je manje pravih i iskrenih ljubavi

Današnji gost rubrike MNE magazina ,,U ogledalu” je Vlado Šćepanović. Pamte se njegove partije na parketu, trenerski rad u Budućnosti. Sada sportske i ljudske vrijednosti prenosi mladim naraštajima kao prvi asistent u njemačkom Brose Bambergu i, uz Sava Đikanovića, organizator Internacionalnog košarkaškog kampa Kolašin.
Kao najveći uspjeh Šćepanović za sajt Brose Bamberga navodi igranje za reprezentaciju, titulu svjetskog šampiona 1998, učešće na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. i 2004. u Atini. Šćepanović je u karijeri dugoj 18 godina igrao za Budućnost, Efes Pilsen, Partizan, Skiper Bolonju, Panatinaikos, PAOK, Granadu, Mursiju i Panelinios.
Kao član Budućnosti osvojio je prvenstvo SR Jugoslavije i kup SR Jugoslavije, u Efes Pilsenu kup Turske, sa Partizanom prvenstvo SRJ i SCG i kup SR Jugoslavije, a u dresu Panatinaikosa prvenstvo Grčke i kup Grčke.
Kao reprezentativac, ima zlato sa Svjetskog prvenstva 1998. u Grčkoj, bronzu sa EP 1999. u Francuskoj i zlato sa Evropskog prvenstva 2001. godine u Turskoj.
Svoje veliko znanje, sa Savom Đikanovićem, prenosi putem Internacionalnog košarkaškog kampa Kolašin koji ove godine, četvrte zaredom, će biti održan pod sloganom ,,Više od sporta, više od igre“. Upis je u toku, a vrši se putem maila [email protected] ili broja telefona 067 032 132. Učesnici kampa su talenti uzrasta od 9 do 17 godina. Kamp će raditi u tri smjene (prva je od 27. juna do 3. jula, druga od 3. do 9. jula i treća od 9. do 15. jula). Promoteri su Nikola Vučević, Bojan Dubljević, Jelena Dubljević, Nikola Ivanović, Nemanja Gordić, Zvezdan Mitrović, a radionice će održati evroligaški sudija, Podgoričanin Miloš Koljenšić koji će govoriti o novim pravilima u evropskoj košarci, dok će jedan od trenera biti Saša Vasiljević.
Šćepanović u razgovoru za naš portal kaže da ga djetinjstvo asocira na ,,bezbrižne dane u srećnoj državi i srećnom vremenu, sa, nažalost, zauvijek nestalim, pravim sistemom vrijednosti”. Kao i u životu, tako i u poslu povjerenje za njega igra ključnu ulogu. Čitanje mu uvijek, ističe on, daje energiju, volju i motiv da se nosi sa mnogim izazovima. Žao mu je što kako vrijeme prolazi, sve je manje i manje pravih i iskrenih ljubavi.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Kažu da se čovjek najradije sjeća lijepih stvari u životu a da ružne pokušava da potisne duboko u sebe. Čovjek, što je stariji, sve se više sjeća lijepih detalja i srećnih dana djetinjstva. Mene djetinjstvo asocira na bezbrižne dane u srećnoj državi i srećnom vremenu, sa, nažalost, zauvijek nestalim, pravim sistemom vrijednosti. Kada je čovjek bio čovjek onoliko koliko su njegova djela bila velika, a ne onoliko koliko je bio materijalno ,,velik”. Ljudska pohlepa i nevaspitanje me je uvijek činilo ljutim i razočaranim. Imao sam sreću da me vaspitavaju vaspitani i obrazovani ljudi koji su mi i pokazali jedini pravi put kroz život. Biti prvo čovjek pa sve ostalo. Djetinjstvo me vraća u srećno vrijeme bez rata, topova i lopova.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Ne sjećam se prvog honorara a vjerujem da je bio vezan za sport i da je brzo nestao, kako je i došao, potrošen, podijeljen sa drugima kojima je više značio. Znam da sam sve stipendije davao roditeljima, porodici prijateljima, a meni je samo bitno bilo da imam dobre patike u kojima bih mogao da treniram i igram, ostalo me nije puno interesovalo.
Na čemu insistirate u poslu?
– Kao i u životu, tako i u mom poslu povjerenje igra ključnu ulogu. Bez povjerenja ulazimo u paranoju i sumnju i to te na kraju košta rezultata, a rezultat je i jedino mjerilo na kraju i u životu i u sportu.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Odmalena su knjige nezaobilazan pratilac u mom životu. Čitanje je nešto što me je uvijek odvajalo od svakodnevnog tempa života i raznih pritisaka koje sam život nosi. Čitanje mi uvijek daje neku energiju, volju i motiv da se nosim sa mnogim izazovima. Pomaže mi i da prepoznajem životne situacije čak i u sportu. Izdvojio bih ,,Tvrđavu” od Meše Selimovića koju čitam treći put od školskih dana i svaki put je drugačije doživim kako sam stariji. Knjiga koja nas jednostavno tjera da se zapitamo ko smo i šta smo zapravo. Koja vrsta ljudi i karaktera. Mislim da je rijetko ko, kao Meša u ,,Tvrđavi”, opisao ljude i njihove karaktere, slabosti i vrline. Što se filmova tiče, sve od Živka Nikolića.
Koje jelo najviše volite?
– Dok sam bio mali bio sam strašno izbirljiv, samo sam jeo prženi krompir i majkinu pitu.
Kao igrač sam morao da vodim računa o hrani a sad, kao i većina trenera, jedem na nervnoj bazi, jer zbog stresnog posla stomak ne pita šta jedeš, uvijek traži još.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Razumijevanje i povjerenje. Postoji i ona stara izreka da se suprotnosti privlače. Da, privlače se, ali suprotnosti ne znaju za toleranciju a tolerancija je neizostavan dio ljubavi. A nažalost, kako vrijeme prolazi, sve je manje i manje pravih i iskrenih ljubavi.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Leonardo da Vinči i Nikola Tesla. Ljudi koji su bili ispred vremena i ljudi koji bi nas naučili kuda ovaj svijet treba da ide.
Putovanje koje pamtite?
– Sport mi je omogućio da obiđem skoro cio svijet i uvijek me je sama priroda mjesta koja sam obilazio više facinirala nego sami gradovi.
Pjesma Vašeg života je?
– Veliki sam fan pjesama i recitacija Đorđa Balaševića oduvijek bio, jer svako njegovo djelo nosi neku posebnu poruku i značenje. Recimo ,,Neko to odgore vidi sve”.

Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva