Andrej Pupović velika je nada crnogorskog fudbala. Ima 16 godina, kapiten je kadetske reprezentacije Crne Gore U17 i igrač kadetskog tima Crvene zvezde.
Još od malih nogu, kaže Pupović za MNE magazin, rodila se ljubav prema fudbalu.
– Prve kopačke sam dobio od đeda sa nepunih pet godina, kada sam i započeo prve fudbalske korake u školi fudbala Premijer. Sa šest godina sam počeo da treniram u Areni kod trenera Saše Ivanovića koji mi je bio velika podrška kada sam sa 11 godina zaigrao za ,,plavo-bijele“. U Budućnosti sam proveo tri uspješne godine sa ekipom u kojoj je bilo puno talentovanih dječaka i osvojili smo brojne pehare. Godinu prije prelaska u Zvezdu, igrao sam u timu Mladosti za kadetsku i omladinsku selekciju i tu godinu ću pamtiti kao uspješnu. Od samog početka znao da će fudbal postati moj život – prisjeća se prvih fudbalskih koraka naš sagovornik.
Pupović živi u Beogradu i dio je kadetske selekcije Crvene zvezde. Trebalo je, objašnjava u razgovoru za naš portal, dosta truda da stigne do Zvezde.
– Bio sam učesnik nekoliko Zvezdinih kampova nakon čega sam preko kontakata trenera FK Elektron iz Podgorice Nenada Filipovića bio pozvan na po nekoliko dana na probe u Zvezdi. Zadovoljio sam kriterijume i 10. jula počeo sa treninzima u kadetskoj selekciji. Debi sam imao baš protiv Partizana i ostvarili smo pobjedu u vječitom derbiju – ističe Pupović.
Nije još, dodaje, potpisao ugovor za Zvezdu.
– Oduvijek sam bio strpljiv i uporan i nadam se tome uskoro. Na treninzima dajem svoj maksimum kao i na utakmicama i vjerujem da će se trud isplatiti – smatra Pupović.
Kad je u Podgorici, pokušava da nadoknadi propušteno vrijeme, kaže nam.
– Imam dosta prijatelja i rodbine i da budem iskren, nedostaju mi. U stalnom smo kontaktu i trudim se da budem u toku svih dešavanja. Srećom, postoje društvene mreže – ističe naš sagovornik.
Važno ju je, dodaje on, što ima podršku porodice.
– I društvo ima razumijevanja. Bude i napornih dana, ali kada nešto volite, onda nije toliko teško. Fudbal doživljavam kao sastavni dio života, to je moja svakodnevnica i koliko god bilo naporno, uživam u tome – vidi se ljubav prema onome što radi i kroz ove riječi.
Posebno je ponosan na mjesto kapitena kadetske reprezentacije Crne Gore U17.
– Nadam se da ćemo u narednom periodu postići veći uspjeh od dosadašnjeg. Uvijek se nadam pobjedi i vjerujem u naš tim. Mislim da moja generacija može postići dobre rezultate uz adekvatan rad. Svi smo vrlo posvećeni i imamo veliku želju za uspjehom u dresu reprezentacije – vjeruje Pupović.
Razlika u trenažnom procesu u Crnoj Gori i Srbiji je ogromna, kaže on.
– Pomenuću samo da se na treningu u svakom momentu, osim trenera Nikole Puače nalazi još nekoliko pomoćnih trenera, kao i to da su sada otvoreni novi tereni Zvezdine omladinske škole, koji mogu parirati i velikim evropskim klubovima. Uslovi za rad, stručnost trenera i kompletnog osoblja koje radi sa nama (pomoćni treneri, ljekari itd.) su na zavidnom nivou i krajnje profesionalni kako i dolikuje jednom klubu kakav je Crvena zvezda – ističe Pupović.
Otkrio nam je sa kim bi volio da jednog dana zaigra.
– Ne bih volio da zvuči neskromno, ali biću iskren. Volio bih jednoga dana da obučem Realov dres, zašto da ne? Ali, o tom-potom. Zlatno pravilo – „stepenica po stepenica“, vrlo je bitno u fudbalu biti realan i objektivan, a svaki igrač bi trebalo da zna svoje mogućnosti i da se ponaša u skladu sa njima. Nikada nijesam smatrao da sam poseban i puno bolji od ostalih, ali sam za razliku od mnogih vršnjaka znao na pravi način da se izborim za „mjesto“ u timu i pokažem ono što znam. Ako tome dodamo upornost, rad, istrajnost, strpljenje, poslušnost, odricanje i vjeru u sebe, onda je to jedna cjelina – smatra Pupović.
Marakana, ističe naš sagovornik, ima poseban sjaj i nada se da će zaigrati na njoj kao prvotimac.
– Dres A reprezentacije, naravno, ostaje moja prva želja i iskreno se nadam da će mi se i ona jednoga dana ostvariti – zaključuje Pupović.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva