
Uprkos činjenici da je u našem društvu briga o mentalnom zdravlju još uvijek tabu čini se da su, kada je riječ o zdravom dječijem razvoju, roditelji vrlo spremni i otvoreni da traže pomoć. Mnogo otvoreniji nego kada je u pitanju traženje pomoći za sopstvene poteškoće i probleme, priča za Montenegro magazin psihoterapeutkinja Darija Petović-Bambur i autorka Mamablog-a.
Ona dodaje da su razlozi zbog kojih roditelji najčešće i najranije traže pomoć razvojni problemi, ali se sve češće javljaju i sa nedoumicama oko ponašanja i vaspitanja, od predškolskog, preko školskog uzrasta, sve do problema u odnosima sa adolescentima.
-Izgleda da je roditeljima danas sve teže da se snađu u moru teorija i pristupa vaspitanju, dodatno pritisnuti svim izazovima koji se kroz savremeni način života pred njih postavljaju- kazala je ona.
Jedna od svakodnevnih stvari na koje bi, po njenom mišljenju, trebalo obratiti pažnju je nedostatak kvalitetno provedenog vremena. Kako kaže, roditelji sve manje vremena provode sa djecom, a i to vrijeme koje provode skupa uglavnom je posvećeno završavanju obaveza, učenju i drugim aktvnostima.
-Djeci sve više nedostaje prisutnosti i istinske povezanosti sa roditeljima, a roditeljima fali vrijeme za brigu o sebi u suštinskom smislu, kroz njegovanje bliskosti. Suviše smo posvećeni formi i potpuno smo zanemarili ono istinski bitno, što nas čini ljudima-kazala je Petović-Bambur, dodajući da je tu i rješenje za najveći broj današnjih problema u adolescenciji, poput vršnjačkog nasilja, bolesti zavisnosti, samopovređivanje…Sve pomenuto ima svoje najdublje korijene u osjećaju otuđenosti.
– Ako govorimo o uzroku pojedinih specifičnih problema kroz pitanje vaspitnih stilova, možemo reći da jedan broj problema nastaje i kao posljedica trpljenja nekog oblika nasilja u porodici. Međutim, često se uzroci upravo mogu naći u “razmazujućem” ili zanemarujućem vaspitanju. Drugim riječima, današnjoj djeci se često previše udovoljava u željama a zanemaruju se njihove osnovne potrebe. Faktor koji dodatno otežava situaciju na obje strane je pojava medija kao “treće roditeljske figure”-kazala je Petović-Bambur.
Psihoterapeutkinja, komentarišući “trend” sa Zapada o etiketiranju djece kao hiperaktivne i sa poremećajem pažnje, kaže da je broj djece sa tim problemima u posljednjih godinu dana u porastu, ali da je to ipak još nedovoljno istraženo područje. Međutim, često možemo čuti da roditelji svoju djecu nazivaju hiperaktivnom, misleći pritom da su energična, temperamentna i aktivna, nesvjesni da kada govorimo o hiperaktivnosti govorimo o ozbiljnijem poremećaju.
Pravovremena reakcija, kada su u pitanju mentalni problemi djece, je od suštinske važnosti za odrastanje osoba i kvalitet života.
– Postoje situacije u kojima je od posebno velike važnosti pravovremeno prepoznavanje problema i reagovanje. Tu mislim na značaj rane intervencije u tretmanu teškoća u intelektualnom razvoju. Međutim, bez obzira na problematiku i uzrast djeteta, uvijek je izuzetno važno reagovati na prve, najmanje znakove problema. Često, nažalost, prođe mnogo vremena otkako roditelji primijete znakove problema u razvoju ili ponašanju djeteta do momenta kada potraže pomoć. Od presudne je važnosti da kolektivno promijenimo stav kada je briga o mentalnom zdravlju u pitanju-naglasila je ona.
M.S.
Foto: Darko Jovanović


