DRUŠTVO SLAJDER
SVETLANA CECA KITIĆ U OGLEDALU: Priznajem, jugonostalgična sam
Svetlana Ceca Kitić rođena je 7. juna, 1960. godine u Tuzli. Bivša je jugoslovenska i srpska rukometašica. Karijeru je počela u ,,Jedinstvu” iz Tuzle, a završila u ,,Radničkom” iz Beograda. Nastupala je za jugoslovensku reprezentaciju sa kojom je učestvovala na olimpijskim igrama 1980. u Moskvi i 1984. u Los Anđelesu. U Moskvi je u pet utakmica postigla 29 golova i osvojila srebrnu olompijsku medalju, a u Los Anđelesu u isto toliko utakmica postigla je 22 gola i osvojila zlatnu medalju.
Sa klubom ,,Radnički” iz Beograda je 1980. godine osvojila Kup evropskih šampiona, a 1986. godine je sa istim timom osvojila Kup pobjednika kupova. Za najbolju rukometašicu svijeta je proglašena 1988. godine.
Za reprezentaciju nekadašnje SFRJ Svetlana Kitić je odigrala ukupno 177 utakmica i postigla 744 pogotka.
Za najbolju mladu igračicu svijeta proglašena je 1977, a za najbolju rukometnu igračicu svijeta 1988. od strane Svjetske rukometne federacije. Na osnovu glasova u anketi Svjetske rukometne federacije, 2010, Svetlana Ceca Kitić je ubjedljivo, sa čak 84,10 % glasova proglašena za najbolju rukometašicu svih vremena. Na dodjeli Oskara popularnosti za 2010. godinu je proglašena za ličnost godine u Srbiji. Prije šest godina iz štampe je izašla knjiga ,,Priča o Svetlani Ceci Kitić”.
Sada živi u Beogradu. A ovo je njena priča za našu rubriku ,,U ogledalu”.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na Tuzlu, roditelje, brata, sestru, hleb, mast, alevu papriku, proju i srećna vremena uopšte.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Da, naravno, sa mojih 15 godina. Prvi honorar je moja prva stipendija zarađena u RK ,,Radnički” i odmah je otišla na nove cipele. Bile su to prve nove cipele u životu.
Na čemu insistirate u poslu?
– I u poslu i u životu, zlatno pravilo – red, rad i disciplina. Naravno, veoma je bitno da voliš to što radiš.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Obavezno pročitati knjigu “Pucaj puče mi duša”, koju toplo preporučujem. Dva puta sam je čitala i oba puta uživala u ljepoti pisanja jedne darovite književnice. Moji favoriti za film su ” Sjaj u travi” i “Prohujalo sa vihorom”.
P.S. Ja sam ipak iz prošlog vremena i pomalo romantična.
Koje jelo najviše volite?
– Ona koja ne goje, hahaha…( naravno, šalim se). Riba, riba, riba, piletina, piletina na sve načine uz mnogo salate i voća, a sir isključivo uz dobra vina.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Za pravu ljubav je potreban pravi muškarac i prava žena sa iskrenim osjećanjima koji se nadograđuju i čine jedno drugo boljim ljudima. Uvijek su tu jedno za drugo i u dobru i u zlu.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Ličnost – umjetnik u mnogo čemu, koja je nekada i sada vrijedna moje pažnje je Tito. Čovek koji je imao autoritet i koji je bio poštovan u narodu. Vodio je jednu “malu” državu za koju se znalo po uspjesima na svim poljima, dobrom životu i mirnom životu. To je zemlja u kojoj sam ja rođena i iz koje nosim mnogo uspomena. Mnogi kažu da sam jugonostalgična, ako se to tako zove onda jesam, jer zemlja u kojoj sam rođena i koju još uvek volim je Jugoslavija. Naravno, to ne umanjuje moju ljubav prema Srbiji.
Putovanje koje pamtite?
– Putovanja koja pamtim su Kuba (Havana i Varadero), još je bio živ Fidel Kastro, Mada sam cijelu Kubu doživjela kroz Ernesta Hemingveja i naravno tompuse koji su jako kvalitetni, kao i Meksiko i prelijepi Kankun. Vjerujem da ću ih opet posjetiti (naravno kada skupim pare, hahaha)… Već sam počela.
Pjesma Vašeg života je?
– Pošto je moj život veoma bogat bio i ostao, stoga i pjesama ima mnogo: ,,Moji su drugovi”, ,,Ružo rumena”, od Kemala ,,Dušo moja” i ,,Sarajevo ljubavi moja”, ,,Ja bez tebe ne mogu da živim” i malo da se ‘,,udvaram” Crnoj Gori ,,Ivanova korita”. Ipak, prednost pjesmi ,,Moji su drugovi” od Bajage.
Pripremila: M.A.R.
Najnoviji komentari