Lutkarska predstava za djecu „Prodavnica igračaka“ (6+), u režiji Jaroslava Antonjuka, po tekstu Aleksandrua Popeskua, biće odigrana sjutra od 20 sati u sali Dodest KIC-a „Budo Tomović“. Uloge tumače Katarina Krek, Goran Slavić, Branka Femić, Branko i Pavle Ilić. Adaptaciju i tekst songova radio je Antonjuk, scenograf, kostimograf i kreator lutaka je Eva Farkašova, kompozitor Bogdan Sžepanski, dramaturg Zoran Đerić, za video-animaciju bio je zadužen Vladimir Slaninka, korepetitor je Davor Novak, dok je prevod teksta radio Pero Mioč.
– „Prodavnica igračaka”, koju je napisao rumunski autor Aleksandru Popesku, jedan je od najljepših i najmudrijih tekstova dječje književnosti. Crnogorska verzija ove magične priče je dalekosežna, stavlja akcenat na snove i vrlo je bliska „Alisi u zemlji čuda“ Luisa Kerola. Junakinja predstave, mala Dina, u oniričnoj i metafizičkoj prodavnici igračaka nalazi se pred odlukom koja može da joj promijeni život. Ta prodavnica igračaka je čarobna i u njoj se samo naizgled biraju igračake… Ne poslušavši upozorenje Anđela, kojem je ranije spasila život, usuđuje se da pogleda u lice Gospođe Noći. Bacivši vradžbinu na Dinu, Gospođa Noć, na njen put postavlja Prodavnicu igračaka. U toj prodavnici ne plaća se novcem, već godinama života, pa će Dinu želja za posjedovanjem novih stvari veoma brzo učiniti staricom – kaže Antonjuk o predstavi.
On dodaje da je „Prodavnica igračaka“ priča je o vječitoj razapetosti između „biti i imati“, priča o potrazi za iskušenjima, glamurom i sjajem.
– To je i priča o snazi prijateljstva, o hrabrosti, posvećenosti i vještini donošenja mudrih odluka, priča o odgovornosti za svoje odluke. Ona ima veliku moć, ali ne morališe, niti je infantilna, puna je poštovanja prema malom gledaocu. Predstava je namijenjena najmlađima, ali i onim nešto starijim. Siguran sam da ni njima neće biti dosadno, čak postoji i šansa da nakon nje odu iz pozorišta bar malo mudriji – istakao je Antonjuk.
Dramaturg Zoran Đerić rekao je da ,,na djelu je dramaturgija snova, u kojoj učestvuju svi”.
– Polazište je, naravno, Popeskuov dramski tekst. Njega je prilagodio reditelj Jaroslav Antonjuk i potčinio ga svojoj režiji. Lutke, kostime i scenografiju je osmislila Eva Farkašova. Glumci su zdušno prihvatili izazov da i sami kreiraju aktere ove bajke. U tome im pomaže muzika, songovi, svjetlo – kazao je Đerić.
Uz to, dodao je on, u dramaturgiji bajke postoje pravila.
– Njihovo kršenje odvodi junake na stranputicu. Djevojčica Dina se pred nama trasformiše u djevojku, ženu, pa u staricu. Te promjene su posljedice njenih nepromišljenih želja. Srećom, kao i u svakoj bajci, i ovdje je srećan kraj – Dina dobija još jednu priliku da sve vrati na početak, da se vrati u djetinjstvo. Da izvuče pouku, a s njom i sva djeca u publici, da vrijednosti nisu u predmetima i posjedovanju, već u prijateljstvu i ljubavi. Ova predstava je poput vremeplova. Cijeli ljudski vijek nam prolazi pred očima. Valja se zagledati u ono što promiče: ima u tome dječje igre, zabave sa igračkama, oniričkih bića, poput Gospođe Noći, ili anđela zaštitnika u liku Odžačarčića, patuljaka i zloduha, što bajkama i priliči, ali ima i ozbiljne zapitanosti nad prolaznošću života i istinskim ljudskim vrijednostima. Iako se nije insistiralo na didaktici, ipak je ona neizbježna u predstavama koje su, prije svega, namijenjene djeci – ističe Đerić.
B.R.
Foto: Duško Miljanić