MAGAZIN SLAJDER

NENAD KNEŽEVIĆ KNEZ U OGLEDALU: Ne volim da otaljavam stvari

Današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu” muzičar Nenad Knežević Knez u ovu godinu ušao je sa novim idejama i projektima i novom energijom, što je rezultiralo novim pjesmama.
On za MNE magazin najavljuje da će pjesme biti predstavljene jedna po jedna, ,,kako bude vrijeme dozvoljavalo”. Za početak će to biti balada, poslije će, kaže, vidjeti, ,,ili brža ili srednjeg ritma”.
Ovaj razgovor objavljujemo tri dana pred Dan zaljubljenih, a Knežević, koji u karijeri ima pregršt pjesama sa najljepšim emocijama, ipak kao onu svog života izdvaja ,,Da i ja jednom otkrijem ljubav”.
Ljubav se gaji, kaže nam, a za onu pravu potrebno je ,,svega po malo”, povjerenja, strpljenja, razumijevanja i pažnje.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Djetinjstvo me asocira na bezbrižnost, jer smo imali tada u Podgorici, odnosno u Titogradu, takvo djetinjstvo koje smo proveli kod stadiona malih sportova i na brdu Gorica koje je preko puta moje zgrade. Puno smo se bavili sportom, mislim da smo među prvima u Titogradu tad počeli da igramo tenis, pa smo trenirali rukomet, pa mali fudbal. Imali smo čuvenu ekipu Gorica koja je bila izuzetno uspješna na tadašnjim turnirima u malom fudbalu u Podgorici. Na brdu Gorica smo pravili logore, tu smo imali ekipu, to je bila naša klapa, lokalna dječija ,,banda“. Tu smo bili i u prirodi i bavili se sportom i zaista uživali u tim danima djetinjstva iz razloga što niti je bilo kompjutera, niti je bilo telefona, niti ičega. Puno sam vremena provodio i u Nikšiću kod mojih babe i djeda. Volio sam taj grad izuzetno. Imao sam tu veliko društvo, tako da sam sve školske raspuste i mnoge vikende provodio i tamo. Ljetnje raspuste volio sam da provodim na moru i na Durmitoru, Žabljaku gdje imamo vikendicu. Puno sam bio okružen prirodom što i do dana-današnjeg meni fali. Sve manje i manje vremena imam da budem u prirodi, ali trudim se da svaki slobodan momenat iskoristim za to.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

– Prvi honorar, ako se misli na muzičku karijeru, bio je kada sam radio kao di-džej u diskoteci koja je tada bila najbolja i najprestižnija u Podgorici. Bilo je poprilično dobro plaćeno za to vrijeme tako da  sam od tinejdžerskih dana počeo da zarađujem novac za sebe, da mogu sebi da priuštim garderobu, izlaske i čak se sjećam da sam od jednog od tih honorara kupio prvu ,,vespu”. Od tada ostao sam vjeran tom brendu.  Dan-danas imam skuter ,,pjađo” koji vozim kad su uslovi za to normalni.

Na čemu insistirate u poslu?

– Poznat sam po perfekcionizmu. Sve što sam radio, išao sam do perfekcije i dan-danas je tako. Ne volim da otaljavam stvari, volim da sve što radim, uradim krajnje profesionalno, najbolje što mogu u tom momentu. Mislim da svaki trud kad-tad ima rezultata. Samo treba vremena i strpljenja i rezultat neće izostati.

Koju knjigu/film biste preporučili?

– Sad sam pročitao knjigu  ,,Kaluđer koji je prodao svoj ferari”. Izuzetno je dobro štivo. Uživao sam čitajući tu knjigu jer obuhvata mnoge sfere života. Što se tiče filma, gledao sam interesantan o Van Gogu koji je animiran, ali je urađen ručno. Ljudi iz cijelog svijeta, razni studenti likovnih akademija i priznati slikari učestvovali su u realizaciji tog projekta. Ima, naravno, još mnogo dobrih filmova, ali to je nešto što mi je u zadnje vrijeme skrenulo pažnju.

Koje jelo najviše volite?

– Poznat sam kao veliki gurman i kulinar. U zadnje vrijeme, pošto su bili svi ovi praznici, krenuo sam sa detoksikacijom, čišćenjem organizma. Trenutno sam na posnoj hrani, vegetarijanskoj i mogu da kažem da mi izuzetno prija. Imam više energije, osjećam da sam poletniji, pozitivniji u razmišljanjima, u svemu. Zaista taj detoks ima puno efekta.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

– Za pravu ljubav je potrebno povjerenje, strpljenje, razumijevanje, pažnja, sve po malo. Ljubav se gaji baš kao i cvijeće u saksiji. Ako se ne zaliva, ako nemamo pažnju, onda će uvenuti.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

– Ima ih puno, ali hajde da kažem da bi možda to bio Klod Mone, iz razloga što zaista njegove slike obožavam. Kad je u pitanju muzika, meni je veoma teško pala smrt Princa. Izuzetno sam ga cijenio i obožavao i mislim da je mogao puno novih stvari da da, jer je bio na životnoj prekretnici. Ja sam inače bio na jednom od njegovih posljednjih koncerata u Parizu, u dvorani ,,Zenit”. Tad je na sceni prosto pucao od energije, djelovao je toliko svježe. Čovjek je nekoliko mjeseci nakon toga izgubio život. Zaista je bio specifičan i poseban umjetnik. Bio sam jedan od najvećih njegovih fanova.

Putovanje koje pamtite?

– Dosta sam proputovao kroz posao i van njega, ali možda da izdvojim zadnji put na Tajlandu, kad sam bio sa svojom izabranicom. Azija je predivan kontinent, pogotovo Tajland koji ima takve prirodne ljepote da čovjeku zaista oduzme dah. Uživali smo svim čulima. Obišli smo domaćina koji dugo živi tamo i imali priliku da posjetimo mjesta gdje se priroda zaista poigrala na jedan čudan način.

Pjesma Vašeg života je?

– Veći dio tih pjesama je to, ali recimo da je možda ,,Kad nekog ludo zavoliš” ili ,,Da i ja jednom otkrijem ljubav”, kako je u stvari originalni naslov pjesme. Svi je znaju po refrenu: ,,Kad nekog ludo zavoliš i sve ti potone, pronađi samo jedan most…”. Predivna pjesma, vrlo lična, vrlo životna.

Bojana Radonjić
Foto:
Privatna arhiva

Facebooktwittergoogle_pluspinterest

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *