Azeljo Vičini, velikan italijanskog fudbala, kojeg u toj zemlji vole zbog trenerskih kvaliteta, ali i karaktera, umro je u 84. godini u Breši, gdje je proveo više od pola života, piše Index.hr.
Koliko je Vičini bio cijenjen u Italiji dovoljno će reći ovaj podatak: selektor tri uzrasta nacionalne reprezentacije bio je od 1975. do 1991. Dakle, cijelu eru u kojoj je Italija bila fudbalski centar svijeta, u njegovim rukama bila je sadašnjost i budućnost reprezentacije.
Prvo je vodio U-23 selekciju, a ‘77. preuzima U-21 tim koji dva puta vodi do polufinala EP-a. Izbornik seniora ,,azura” postao je 1986. i dvije godine kasnije došao je do polufinala Eura, gdje ga je izbacio SSSR.
Vrhunac karijere bio mu je SP 1990, na kojem nije osvojio titulu nego treće mjesto, iako je od sedam mečeva šest pobijedio, a jedan remizirao. Ali nakon polufinalnih 1:1 protiv Maradonine i Kaniđine Argentine u Napoliju, ispao je na penale. Bronzu je osvojio protiv Engleske.
Smijenjen je nakon neuspjeha u kvalifikacijama za EP 1992. i do odlaska u trenersku penziju po jednu sezonu vodio je Ćezenu i Udineze.
Nakon toga bio je tehnički direktor italijanskog fudbalskog saveza i direktor trenerske škole u Koverčanu. Na toj poziciji zamijenio ga je njegov nekadašnji selektor Roberto Bađo.
Uvijek nasmijan, veseo i spreman za šalu, Vičini je bio omiljen među igračima svih reprezentativnih uzrasta. Odgojio je niz italijanskih velikana koje je vodio od početka nastupanja u mladoj reprezentaciji, do vrhunca seniorske karijere.
Bađo, Zenga, Viali, Manćini, Đanini, Bergomi, Donadoni, Feri njegova su ,,djeca”.
Na vijest o Vičinijevoj smrti Toto Skilači, neočekivani heroj SP-a 1990. kojeg je selektor ,,izmislio”, a ovaj mu se odužio tako što je senzacionalno postao najbolji strijelac prvenstva, kroz suze je rekao: ,,Umro mi je otac.”
Izvor: Index.hr
Foto: repubblica.it