Najveće plate u zemljama bivše Jugoslavije krajem prošle godine primali su stanovnici Slovenije, dok su najniža primanja imali Makedonci. Naša država se po visini mjesečne zarade našla u ,,zlatnoj sredini”, pišu ,,Dnevne novine”.
Prosječni prihodi crnogorskih građana u novembru prošle godine iznosili su 512 eura, što Crnu Goru svrstava na treće mjesto u regiji, iza Slovenije i Hrvatske. Prema podacima Monstata, plata bez poreza i doprinosa je u odnosu na isti mjesec 2016. porasla 1,8 odsto, a u odnosu na prosječnu neto zaradu u prošloj godini zabilježila je rast od 2,6 odsto.
Po pravilu, najveću prosječnu platu u regionu, i jedinu veću od 1.000 eura, imali su Slovenci koji su u oktobru (posljednji raspoloživi podaci) u prosjeku primili 1.056 eura. Slijede Hrvati čija je oktobarska zarada bila 795 eura ili 6.014 kuna.
Znatno niža primanja bila su u Bosni i Hercegovini 436 eura ili 853 konvertabilne marke, Srbiji 399 eura ili 47.575 dinara, i u Makedoniji u kojoj su u oktobru građani primali 381 euro ili 23.356 denara.
Tokom 2017. prosječna plata najviše je porasla u Hrvatskoj za 45,83 eura, a najmanje u Bosni i Hercegovini 8,13 i Crnoj Gori osam eura. U Sloveniji je prosječna plata porasla za 36, Srbiji 26, a u Makedoniji 18 eura.
Najveće prosječne plate u Crnoj Gori u novembru su bile u oblastima snabdijevanja električnom energijom 895 eura i finansijskih djelatnosti 923 eura. Radi poređenja, u Sloveniji zaposleni u oblasti snabdijevanja električnom energijom, plinom i parom u prosjeku zarađuju 1.460, a u finansijama 1.431 euro.
Ekonomski analitičar Vasilije Kostić je za ,,Dnevne novine” ocijenio da se rast zarada bilježi u sektorima u kojima su inače one najviše.
To se, kaže, dešava ne zbog manjka ponude radne snage u tim sektorima, već zbog njihove posebne tržišne pozicije.
– Sektor energetike je monopolizovan, a finansijski sektor oduvijek nudi zarade koje su među najvećima, jer se radi o djelatnosti koja zahtijeva obrazovani kadar – kazao je Kostić.
Najmanje prosječne neto zarade u našoj državi zabilježene su u sektorima administrativnih i pomoćnih usluga, gdje su radnici prosječno zarađivali 339 eura, kao i u trgovini na veliko i malo, 348 eura.
Kostić naglašava da su takozvane meke djelatnosti, u koje ubraja obrazovanje, zdravstvo, trgovinu i ugostiteljstvo, potcijenjene, ali da je to samo jedna strana medalje. S druge strane, objašnjava, plate u sektorima u kojima su one relativno visoke osciliraju.
– Postoji značajna disproporcija između viših nivoa menadžmenta i osoblja na nižim nivoima ljestvice organizacione hijerarhije – ukazuje Kostić, dodajući da to predstavlja jednu od fundamentalnih kritika na račun neravnomjerne raspodjele.
Komentarišući kupovnu moć građana, Kostić je ocijenio da potrebe najvećeg broja ljudi znantno prevazilaze njihove zarade. Tako, na kupovinu egzistencijalnih proizvoda odlazi znatan dio prihoda domaćinstva.
– To jasno upućuje na nizak nivo lične potrošnje, odnosno znatno ispod potreba – zaključuje Kostić za ,,Dnevne novine”.
Produktivnost nužna za veći minimalac
Kada je riječ o minimalnoj neto zaradi u regiji, ona je najniža u Crnoj Gori 193 i Makedoniji 195 eura. Veći minimalac imaju zaposleni u Srbiji, 209 eura, BiH 210 eura, dok je u Hrvatskoj 369 eura. Najveću minimalnu neto platu imaju građani u Sloveniji i ona iznosi 630 eura.
Komentarišući moguće povećanje minimalnih zarada u Crnoj Gori, Kostić kaže da je ono uslovljeno ekonomskim pokazateljima, odnosno rastom produktivnosti rada.
– To je jedina i ekonomski utemeljena i održiva veza. Sve drugo mimo toga može biti preraspodjela unutar postojećeg nivoa zarada odnosno odraz trenutne socio ekonomske i političke percepcije stanja u društvu – obrazložio je Kostić.
Izvor: Dnevne novine/Portal Analitika