Serijal ispovijesti nastavljamo pričom dugogodišnjeg zavisnika od igara na sreću, tačnije ruleta. Naš sagovornik rulet navodi kao „kralja“ igara u svijetu zaraženih ovom pošasti modernog doba.
-U taj svijet sam ušao vrlo naivno ne sluteći gdje me može odvesti. Ranije nikad nisam imao problem ni sa jednim porokom. Alkohol nikada nijesam konzumirao, a o opijatima ili stimulansima druge vrste da ne govorim. Jedne večeri nakon šetnje i večere sa prijateljem, sa nešto novca kod sebe i na njegovo insistiranje, otišao sam u kazino. Atmosfera koja me dočekala bila je, ispostaviće se, očaravajuća. Lijepe žene, dobra zabava i želja za igrom „povukla“me i u tom svijetu sam proveo narednih desetak godina-počinje svoju priču za Montenegro magazin pedesetogodišnji Podgoričanin, profesor svjetske književnosti i uspješni biznismen.
Iza njega je, kaže, sedmogodišnji apstinetski staž zahvaljujući duhovnoj snazi koji je pronašao u sebi. On naglašava da ne postoji siguran recept za oporavak i da je svako priča za sebe.
Na početku kockanja to su bili manji iznosi novca koje je gubio, ali vremenom limit je podizan a krug takozvanih prijatelja spremnih da se „nađu“ kad zaškripi se širio.
-U tom periodu sam otkrio i moj drugi porok – lijepe žene. Varka opuštenog, ali ujedno i života koji je dizao adrenalin veoma mi se dopala. Rijetke posjete kazinima postale su svakodnevne, a o bankovnom računu i poslu nijesam razmišljao- kazao je naš sagovornik objašnjavajući kako se lako „predao“ novom načinu života iako je bio u stabilnoj bračnoj zajednici sa troje maloljetne djece i poslom koji mu je donosio više nego pristojnu egzistenciju.
Ni njega kao ni većinu ljudi koji su imali problem sa ovom vrstom zavisnosti nije zaobišao sistem rasuđivanja koji je postao potpuno poremećen, ne ostavljajući prostor za normalno i racionalno razmišljanje.
-Više ništa nije imalo smisla mimo kockarnice.Prestao sam da mislim o svemu i svima osim o sebi i ličnom zadovoljstvu. Kada je i količina novca za igru postajala nedovoljna za nastavak igre „na scenu“ stupaju kamataši i još veća agonija. Kada je dug porastao do sume koju me danas sramota da izgovorim shvatio sam da moram da stanem i počnem sa promjenama-kazao je on ističići da je tada u sebi prepoznao inat koji će mu pomoći da prebrodi novonastalu situaciju.Dugogodišnji život u kockarnicama koji je,kako kaže iscrpljujući u svakom smislu ostavio je brojne posljedice od kojih je najbolnija bila gubitak porodice.
Međutim, odustajanje nikada nije bila njegova opcija, kaže opisujući kako je u njegov život ušla vjera.
-Traženje pomoći u nekoj zdravstvenoj instituciji ili u okviru grupa podrške nikada nije dolazilo u obzir. Ne znam da li sam u pravu, ali ni posjetu psihijatrima i psiholozima nikada nisam posmatrao kao mogućnost za rješenje problema u kojem sam bio- navodi on i ističe da nikada nije imao sucidalnih misli koje su karakteristične za većinu ljudi koji su imali probleme sa kockom.
Kaže da duboko vjeruje u postojanje „drugog“ čovjeka u svima nama koji se, kako kaže, u nekom trenutku mora usprotiviti.
-U želji da se riješim problema na „svoj“ način ne odlazeći kod ljekara počeo sam da posjećujem crkve i manastire u potrazi za brojnim odgovorima na pitanja koja su mi se vrzmala po glavi i u jednom od njih sam pronašao čovjeka – duhovnika čija mi je riječ i rasuđivanje pomoglo da stvari polako počnem da stavljam na svoje mjesto. Ne mogu reći da je period oporavka tekao lako jer je naopaki sistem vrijednosti i navika trebalo potpuno izbaciti iz svakodnevice ali uz jaku vjeru postalo je podnošljivije. Strast za odlaskom na rulet, „zamijenio“ sam sa jakom željom da se popravim kroz nove poslovne izazove i nastojanje da porodične odnose pokušam da vratim na staro i ojačam uz duhovnu snagu koju negdje svi imamo u sebi-priča naš sagovornik.
On smatra je je problem kockanja u Crnoj Gori veoma prisutan i da bi mu se trebalo ozbiljnije pristupiti naročito u dijelu ograničavanja mogućnosti mlađoj populaciji da dolazi u kontakt sa tim vidom zabave.
-Roditelji moraju širom otvoriti oči i biti svejesni da to nije bezazlena igra-poručuje na kraju razgovora.
I.M.