Duodrama „Frenki i Džoni“, u produkciji Narodnog pozorišta iz Beograda, Narodnog pozorišta Sombor i Beo Arta, odigrana je sinoć u Dvorcu kralja Nikole, u okviru zimske scene Barskog ljetopisa. Hladnu decembarsku noć u gradu pod Rumijom ugrijala je priča o ljubavi, strasti, željama, strahovima, životnoj patnji, ali i radosti, koje su svojom ubjedljivom igrom dočarali glumci Sloboda Mićalović i Igor Đorđević, u komadu koji je režirala mlada rediteljka Tea Puharić, po tekstu američkog autora Terensa Meknelija.
Frenki i Džoni su dvoje srednjovječnih ljudi, koji sticajem raznih okolnosti, nisu uspjeli da nađu mir i sreću, koju su uvijek sanjali. Naprotiv, iza Džonija je život bivšeg robijaša i alkoholičara, koji je ostao bez žene i djece, a Frenki nosi duboko urezana sjećanja na prevaru, koju joj je priredio čovjek koga je voljela i koji ju je počeo fizički zlostavljati. Takva životna priča i jednog i drugog ostavila je gorčinu u ustima, strah od ljubavi, vezivanja, pogrešnog izbora, ali i žudnju za svim tim. Na skromnoj sceni koja predstavlja skučeni stan u kome živi Frenki i u kome se odvija cjelokupna radnja, vidimo dvoje ljudi koji se, kao u smjeloj i na mahove opasnoj, partiji šaha, bore za mogućnost da ponovo vole i budu voljeni. Džoni na otvoreniji i hrabriji način, Frenki bojažljivo, otuđeno i panično.
– Sve je to zbog prethodnih loših iskustava. Život nam stalno pokazuje i sigurna sam da je svako od nas svjedok bar nekog od događaja kada imate nekog ko vas je bar povrijedio, bio to prijatelj, partner ili neko drugi, a vi ste, barem po vama, dali svoj maksimum emocija. To je iz predostrožnosti da čovjek ne bude opet povrijeđen na isti način. Frenki zato ne dozvoljava sebi da se upusti lako u bilo šta. Divno je što smo otvorili tu temu, pa i to što ne znamo da li će oni biti srećni. Džoni joj u jednom trenutku kaže: „Ti želiš garanciju da ćeš biti srećna“. Čini mi se da bi svako do nas to želio, a to se ne može dati nikako – kazala je Sloboda koja igra Frenki.
Igor i ona uigrano, vješto uklopljeno, znalački iskreno i vrlo ubjedljivo grade odnos dvaju likova. Isprepletana komičnim elementima, priča često dobija obrte, koji do samog kraja ostavljaju gledaoca u neizvjesnosti da li će njih dvoje srušiti svoje emocionalne barijere, probiti štitove i bezrezervno se prepustiti jedno drugom. Pa čak nam i kraj, iako srećan, ne obećava da su ovo dvoje ljudi trajno pronašli svoj mir. Kontekst duodrame, u kojoj je sav teret priče na samo dva glumca koja su sve vrijeme na sceni, dodatno pojačava tenziju.
– To je problem svih duodrama, mada je ovo moje prvo iskustvo sa jednom takvom. Sreća je što sam imao Slobodu za partnerku i što smo dugo igrali zajedno, pa smo uigrani. Ali to svakako nije kao u standardnim predstavama, u kojoj imate jednu scenu, pa se malo izduvate i pripremite za sljedeću. Ovdje ste sve vrijeme tu, izloženi. Ovaj nam je prostor dosta i pomogao i odmogao istovremeno. Mi igramo ovo inače na većoj sceni, u Narodnom pozorištu, a tako je i na drugim gostovanjima. Ipak, ovo je mjera za ovu predstavu. Tako da smo, posebno u početku, negdje i gađali da pogodimo frekvenciju publike, da nas lijepo i čuju i osjete. Mislim da smo uspjeli i zadovoljan sam – prokomentarisao je Đorđević na kraju igranja koje je zadovoljna publika nagradila aplaudirajući dugo, na nogama.
Godina na izmaku inače je bila jako uspješna i za njega i za Slobodu Mićalović. Ona je, naime, prije par dana završila sa snimanjem serije „Nemanjići“, koja je novi projekat RTS-a. U 2018. očekuje se premijera serije „Koreni“, u kojoj Igor i ona dvoje tumače glavne uloge,a najavili su uloge i u novim predstavama.
Barski ljetopis će pak godinu na izmaku, na svojoj zimskoj sceni zaokružiti novogodišnjim koncertom ruskog pijaniste, Oleksija Molčanova, koji je zakazan za četvrtak, 28. decembar u 19h u sali Dvorca. Organizatori su za 2018. godinu obećali podjednako raznovrstan, kvalitetan i uzbudljiv program.