KOLUMNE
ŽIVOT: ,,Test povjerenja” koji će vam pomoći da odredite “svoje” ljude
Prije dvadeset godina, bila sam na večeri sa svojom prijateljicom u jednom meksičkom restoranu kada me je ona iznenada pitala: ” Liz, mogu li biti potpuno iskrena s tobom?” Bila sam toliko glupa sa svojih 20 i više godina, da sam rekla: “Da, naravno! ” u sljedećem trenutku, moja prijateljica je izvukla bodež i probola me s njim u rebra.
Pa, zapravo nije me zaista ubola. Rekla je da sam sebična i lijena, da najvjerovatnije neću nikakav pisac postati, i uopšte, nikome se ne sviđa moj momak.Prije dvadeset godina, bila sam na večeri sam sa svojom prijateljicom u jednom meksičkom restoranu kada me je ona iznenada pitala: “Liz, mogu li biti potpuno iskrena s tobom?” Bila sam toliko glupa sa svojih 20 i više godina, da sam rekla: “Da, naravno! ” u sljedećem trenutku, moja prijateljica je izvukla bodež i probola me s njim u rebra.
Oh, i na kraju: moja kosa ne izgleda dobro. Imam i suviše masivnu bradu za kratku frizuru, pa izgledam čudno i neharmonično.
Dok sam se borila sa dahom, pokušavajući nekako da zaustavim unutrašnje emocionalno krvarenje, moja prijateljica je pomjerila slanik da dohvati moju ruku.
-Ja sam ti jedini prijatelj koji će ti reći istinu, – rekla je ona. Zato je tako važno da budemo bliske, jer ti ostali samo bacaju prašinu u oči – rekla je. I ja sam joj povjerovala. Družila sam se sa tom djevojkom još pet godina.
Svaki put kad je trebalo da donesem važnu odluku ili da čujem tuđe mišljenje, obraćala sam se njoj, a ona je kao spreman dželat sipala mi “pravu istinu” u lice.
Zašto sam dozvoljavala da mučim sebe? Jer sam mislila da ću zbog njene otvorenosti i ja ću biti iskrena, ali ne, zahvaljujući njenoj “iskrenosti” ja sam samo bila povrijeđena.
Provjera povjerenja
Moram da kažem da me je moj napredak u profesionalnoj sferi (u koji ona nije vjerovala) naučio koliko je bila štetna njena kritika. Uprkos predviđanjima moje prijateljice, postala sam pisac. A pustajući svoja djela “u svijet” – takođe znači da sam naučila da pravilno reagujem na kritike.
Polako sam počela da shvatam da nijesam obavezna da prihvatim kritiku od svih i svakoga. Tokom vremena, naučila sam da odredim tip čitalaca kome je, u stvari, namijenjen moj rad. Razradila sam četiri pitanja koja mi pomažu pri odluci kome da dam rukopis da pročita, a kome – ne:
- Da li vjerujem u ukus i sud tog čovjeka?
- Razumije li taj čovjek, šta želim da stvorim?
- Da li mi iskreno taj čovjek želi uspjeh?
- Da li je sposoban taj čovjek mi kaže istinu, a da me ne rani?
Ako ne mogu da odgovorim “da” na sva četiri pitanja, ja tom čovjeku ne dajem svoje rukopise da čita.
Četvrto pitanje je čak i najvažnije, jer u stvari čitaoci i urednici koji mi nude “nepremazanu istinu”, ne govore mi toliko istinu koliko ni sa čim prikrivenu zlobu.
I svako ko vam predlaže da slušate njegovo “otvoreno” mišljenje, u stvari želi da dobije mogućnost da vas pokosi.
Istina, izgovorena bez kapi dobrote, teško da nekome može pomoći, barem ne meni, to je sigurno. Okrutnost izaziva kod mene da bacim knjige i sakrijem se u čošak. Od kada, sam prestala da pokazujem svoje najintimnije (govorim o rukopisima “u procesu”) surovim ljudima, moj stil se značajno poboljšao.
Ali najvažnije je što sam počela da koristim ovaj mali “test povjerenja” i u ličnim odnosima. Ako namjeravam da se otvorim nekome, moram da znam da li mogu vjerovati tom čovjeku, moram da znam da li me taj čovjek razumije, želi li mi on dobro i uspjeh, i što je najvažnije – da li on može da bude iskren, ostajući dobar?
Sa takvima ljudima, počela sam da se okružujem. I moj život je pošao novim, dobrim, svijetlim putem. Jednog dana, moja prijateljica sa bodežom ponovo me je pitala: “Mogu li biti potpuno iskrena sa tobom?” A ja sam joj rekla: “Oh, do đavola ne!”.
Ne brinite, zapravo rekla sam to mnogo mekše, jer je to jedini ispravan način izražavanja.
Autor: Elizabeth Gilbert
Izvor: econet.ru/bebamur.com
