MAGAZIN SLAJDER
DRAGAN IVANOVIĆ U OGLEDALU: Ostvario sam sve ono o čemu sam kao dijete i maštao
Kad bismo počeli da nabrajamo sa kojim je muzičarima svirao današnji gost rubrike Montenegro magazina ,,U ogledalu”, basista Dragan Ivanović, bile bi nam potrebne stranice i stranice. Među njima su ,,Neverne bebe”, ,,Van Gogh”, ,,Vasil Hadžimanov bend”, ,,Darkwood dub”, Đorđe Balašević, Zdravko Čolić, Vlado Georgiev, ,,Soul Kitchen”, trio sa Banetom Gluvakovim iz ,,Van Gogh”-a i Peđom Milutinovićem, ,,Funk Soul Brothers” i ,,Acoustic therapy”.
Kaže da ga djetinjstvo asocira na sigurnost, bezbrižnost, putovanja, maštanja. Bilo je to, dodaje, drugačije vrijeme u kojem su ljudi bili prisniji i iskreniji.
Prvi honorar zaradio je upravo svirajući bas, dok mu je najinteresantnije putovanje ono sa ocem koji je radio na brodu, pa je tako proputovao Evropu i Afriku, ali i putovanje sa Đorđem Balaševićem u Australiju i na Novi Zeland.
Što se omiljenog jela tiče, zlatna medalja pripala je specijalitetu njegove majke.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Asocira me na sigurnost, bezbrižnost, putovanja. To vrijeme je bilo mnogo drugačije nego danas, ljudi su bili mnogo prisniji i iskreniji, tako da mi je drago da se sjetim djetinjstva. A kao dijete, imate svo vrijeme ovog svijeta da maštate o svemu, što sam ja baš volio. Razmišljao sam šta ću sve da radim i šta će da mi se desi u budućnosti, volio sam da zamišljam razne lijepe situacije i poslove kojima ću se baviti. Pa moram da priznam da sam uglavnom ostvario ono što sam kao dijete i maštao, želio sam da se bavim muzikom na ovaj način kako to danas radim. Samo, mislio sam da će muzika biti mnogo važnija nego što je to danas.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Naravno, rado se sjećam tih dana. Nekoj grupi koja je svirala ispred malog hotela u Boki je trebao bas gitarista i to odmah. Onaj koji je trebao biti primljen, morao je bez i jedne probe svirati mjesec sa njima. Ja sam dobio šansu koju sam uspješno iskoristio, snašao sam se vrlo dobro, iako su oni svirali baš raznovrsnu muziku. Vrlo dobro smo se družili i to mi je jedan od najdražih angažmana, samo mi je žao sada što ne znam ko su ti ljudi, nisam nikada stupio u kontakt s njima, kasnije. Imao sam samo 15 godina. Kasnije sam taj novac iskoristio da kupim HI-FI komponente, zvučnike, cd plejer, kasette deck, koje i dan-danas vrlo rado koristim.
Na čemu insistirate u poslu?
– S obzirom da se bavim popularnom muzikom, ja često kažem da to nije posao. Međutim, vrlo ozbiljno pristupam tome, tako da i od drugih isto tražim. Insistiram na vrijednom radu, ali pošto se radi o muzici, želim da na svakoj svirci maloj ili velikoj osjetim iskrenu ljubav prema muzici i iskreno muziciranje. Mada uživam u muzici, desi se da uslovi da dobro muziciranje nisu ostvareni, pa insistiram da dobroj opremi, iskrenom i ozbiljnom pristupu muzičara, kao i iskrenosti prema publici.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Sa velikim zadovoljstvom bih preporučio knjigu mog kolege Dušana Bogovića ,,Višak života”. Vrlo sam ponosan na svog druga koji pored uspješne muzičke karijere ima vremena i da se bavi ozbiljnim literarnim radom, tako da ovu knjigu toplo preporučujem. Što se tiče filma, pored dosta dobrih filmova koje bih preporučio izdvojio bih ,,Babel” koji pored odlične priče, glume i fotografije, ima i fantastičnu muziku, pa eto, pogledajte ga.
Koje jelo najviše volite?
– Volim da jedem sve vrste hrane, ali zlatnu medalju dajem jednom specijalitetu koji moja majka pravi od kako ja znam za sebe. U pitanju su njoke od divljih jarebica koje je nekada lovio moj otac. Eto, tako sam spojio lokalitet, tradiciju i familijarne vrijednosti. Morate priznati da zvuči vrlo ukusno i egzotično. Mada su te lovačke večere obilježile moje odrastanje, odavno ih ne organizujemo, jer je otac odlučio da ih više ne lovi. Sada se samo divi prirodnim ljepotama pa njegove reportaže možete pratiti na fejsbuk profilu Schawa Ivanovic.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Mislim da su iskrenost i povjerenje jedini uslov, jer ako toga nema ništa drugo ne može pomoći. Nažalost, ljubav kao i druge prave vrijednosti su u ovom modernom vremenu ozbiljno stavljene na drugo mjesto jer je trka za novcem i odsustvo pravog obrazovanja i vaspitanja doveli do toga da su ozbiljno zapostavljene, što se osjeća i u muzici.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Naravno, kao basista volio bih da je Jaco Pastorius živ. On je bio veliki muzičar i inovator, pa bi bilo pravo zadovoljstvo uživati i dalje u njegovom stvaranju.
Putovanje koje pamtite?
– Kad sam bio dosta mlađi imao sam priliku da odem kod tate na brod, i to je trajalo čitava tri mjeseca. To je bilo pravo uživanje, putovali smo kao porodica kroz Evropu i Afriku i svakim danom smo vidjeli i doživjeli nešto novo. Takođe smo se družili i sa posadom koja je bila iz raznih krajeva svijeta, tako da mislim da je to najinteresantnije putovanje do sada. Naravno, vrlo interesatnih je bilo i putovanja sa grupama i pjevačima koje sam pratio, recimo izdvojio bih malu turneju sa gosp. Balaševićem po Australiji i Novom Zelandu. To je bilo izuzetno iskustvo, svirati velike koncerte na drugoj strani svijeta i obilaziti daleke predjele.
Pjesma Vašeg života je?
– Uh, ovo je teško pitanje, a nadam se i bez odgovora, jer će u budućnosti biti još mnogo pjesama koje će obilježiti moj život. Ali evo, do sada, naveo bih par pjesama, ,,Message In A Bottle” (Police), ,,Moments In Love” (Art Of Noise), ,,Jednom su sadili lipu” (Đ. Balašević) ali svi znaju da je moja pjesma ,,Čuvam noć od budnih” (Leb i sol).
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
