ART PREPORUKA
VIDEO: Momčilo Zeković predstavio spot za ,,Smotanu pjesmu”
Crnogorski tekstopisac i basista grupe ,,Perper” Momčilo Zeković objavio je spot za ,,Smotanu pjesmu”, koju je za potrebe projekta ,,Džep sa tajnama” otpjevao sa ,,Klapom Mriža”.
Režiju, kameru i fotografiju potpisuju Dejan Senić i Branko Maljević, a montažu Senić. Asistent na snimanju bio je Dragan Nana Profaca.
Mornari u spotu su šampioni Željko Bato Banićević, gorski car brda i kruga, prvi kapiten vaterpolo reprezentacije Crne Gore Veljko Uskoković, najbolji igrač stare reprezentacije Mirko Vičević, novinar Sabrija Vulić i Zeković. Śora je Tatjana Tanja Zeković.
Zeković je zahvalio stanovnicima Perasta i Kotora na ,,razumijevanju tokom snimanja spota”.
SMOTANA PJESMA
Sav je grad vazda zna da vas gorim za tobom, e da je drukče, nije,
nisi me šćela nikad
pasala si me tri put dnevno, mjesto u mene – u vitrine si vizala i pravila mi jad
Sad se možemo kontrat i ubjeđivat, al je jasno da nisi šćela da znaš za mene
Čekala si onoga inžinjera, s drugom je poša da živi daleko od tebe,
promjenio grad
zbog ljubavi si dugo bila tužna i loša i nije ti smeta nijedan morski smrad.
Tvoja kuća na kantun sakrila se pod lencun i iz
mota vrijeme smota, smotalo nas, śore moja
Za tajkune nisi imala veštu, a s njima si mogla viđet svijeta –
i Pariz, i Rim i Peštu
Dosta ih je probalo tvoju čuvenu pitu, a onda vrijeme počelo da radi i
„ufati se rđa na koritu“
Ima sam dosta da ti rečem, čitav život da ti dam, no kasnim ka i vazda,
sad sam naša da laprdam,
e kako je šćelo bit lijepo samo da si u mene mjesto u vitrine pogledala
makar samo jednom, vala bi te smota.
Gledala si kapetane što su ličili na Kastra i mislila da je istina vazda
per aspera ad astra,
ne mogu te uvrijedit, pa i ne pokušavam odavno
i ne mogu ti ni lagat da sam pun ka brod da se malo mazuljamo
Kad si se ti u grad namontirala, i valjala destro è sinistro
morsku bolest sam dobija i ništa mi pred oči nije bilo bistro
Śore moja, kakve sam talase preživio, al tebe ne mogah i sramota me
što se sprdnja od mene čini sad
mijenjaju se bura i jugo, i jedino smo ja i ti ostali isti, sami,
intramo, skužamo, beštimamo (idu teški dani)
zaluđela si bila fratra, hodžu i popa, uz vjeru
u Boga bili su rudari sa dalekog kopa.
Iza škura se i sad ćakula, kako si s muškima znala i
puzali su ti, vijence d’ore donosili, a ti si se smijala,
Meni najviše, jer si znala da te volim više od mora
pa si bježala kada sam ti noćna mora
I sad za tobom obrne glavu neko od furešta, ti si uspomena
da je tu nekad bila fešta.
I mreže se više ne fatam i rijetko sam ispred krsta
e’o me sad na rivu, ribe vadim preko prsta
smota je mene Onaj odozgo odavno i fino,
bez tebe sam osta samo arlekino,
Odmiče vrijeme, zidine postaše još starije, narod i mi š njim stojimo u mjesto
i vidi nam se paučina…
…Oko oči se razvukla na svaku stranu i đe me ne bi,
da ti se iz kontre u skute uvučem
Ima sam dosta da ti rečem, sve to davno krećem,
ali nisam htio da se namećem
Tvoja kuća na kantun sakrila se pod lencun i iz
mota vrijeme smota, smotalo nas, śore moja
SMOTALO NAS VRIME, PUSTE SU NAM RIVE
SMOTALO NAS VRIME ZATO PJEVAM TUŽNE RIME.
B.R.
