Profesorica u podgoričkoj Srednjoj stručnoj školi „Sergije Stanić“ i kolumnistinja portala ,, Žena sam ja” Snežana Dakić – Tomanović ovoga ljeta objavila je svoju prvu zbirku priča pod nazivom „Oprost za knjeginju“. Ova zanimljiva zbirka sadrži 36 priča , a autorka za Montenegro magazin kaže da, prvobitno, nije imala u planu da ih objavljuje već je sve „išlo spontano“.
Ovom prilikom ona je kazala da priče nisu pisane po zadatku ili iz obaveze, i da nije bilo određeno vrijeme do kada treba da budu završene.
-U početku nisam ni imala u planu objavljivanje knjige, iako sam o tome maštala cijeloga života. Jednostavno, došlo je vrijeme kada sam osjetila da mogu da, i sebi i drugima, dam nešto dobro i lijepo. Sve je teklo lako i spontano i upravo je zbog toga i bila jedina dilema, jesam li previše neposredna u pisanju, hoću li biti doživljena na pravi način… No, s obzirom na to da je knjiga posrednik između mene i čitaoca, lako sam rješavala dilemu, znajući da ne želim da budem nešto što nisam- kazala je Dakić – Tomanović na početku 
razgovora.
Iako je, kako kaže, pisanjem počela da se bavi još u periodu adolescencije, to nije radila u kontinuitetu.
-U različitim periodima života izražavala sam sebe kroz prozne i poetske forme, ali ono što sam pisala u jednoj fazi uništavala sam čim bih izašla iz nje. Pisanje mi je tada bio vid samopomoći, jer sam tako najlakše uspijevala da prevaziđem neke teške situacije. Tek sad sam osjetila zrelost da ono što pišem treba da podijelim sa drugima- objašnjava svoju odluku o pisanju.
Inspiraciju za pisanje i objavljivanje zbirke „Oprost za knjeginju“ koja se sastoji od nekoliko djelova i za cjelinu pod nazivom „Priče o njima“ pronašla je u životu žena sa naših prostora.
Drugi dio, pod nazivom „Refleksije“, je odraz na svakodnevicu, na pojave i događaje koji nas okružuju. Naravno, i na stil života i navike mentalitetskog tipa. Priče Snovi, Majčina, Priča o njima i naslovna su autobiografske, ostale nisu, iako mnogi u njima traže segmente mog života. Sve ostale su fikcija– objasnila je Dakić – Tomanović.
Na pitanje da li je imala podršku tokom procesa pisanja kaže da su to na prvom mjestu, ,,još uvijek zaljubljeni muž i sjajna djeca, Pavle i Ana”.
-Moram da pomenem i divne prijateljice i kume, koje su potpuno različite žene i uvijek mi je bio interesantan njihov drugačiji doživljaj priča. Zahvaljujem Neli, Gogi, Maji, Tini i Nini. Stvaranje knjige je obogatilo naše druženje i one su istinski uživale u tom procesu, što mi je posebno značilo – navela je autorka.
Ona dodaje da je riječ o ženskom pismu, što kako ističe ne znači da je muškom čitaocu neprihvatljivo.
-Dobila sam povratne informacije od velikog broja muškaraca kojima su se veoma svidjele moje priče. Ipak, dok stvaram, najčešće zamišljam ženu, jer ona je inspiracija i publika – kaže ona navodeći da je poruka zbirke „Oprost za knjeginju“ stvar onoga koji je čita i da će svako sam doći do nje.
Njena želja tokom pisanja bila je da na prvom mjestu napiše priče „o ljepoti trenutka u uvijek izvjesnoj težini života“.
Ona ne smatra da je objavljivanje jedne zbirke odnosno književnog djela čini književnicom, ali misli da je kod čitalaca već stvorila očekivanja.
-Ne bih da planiram, ali ni da ih razočaram. Želim da bude još djela, ali ne volim planove. Dakle, želim a to je najvažnije – kazala je na kraju razgovora.
I.M.