DRUŠTVO SLAJDER

DR SPASOJE VUJANOVIĆ O BOLESTIMA ZAVISNOSTI: U pitanju je zdravstveni, porodični i društveni problem

-Nema preciznih podataka o tome od kojih bolesti zavisnosti se najčešće liječe Nikšićani. Ljekarima se najčešće javljaju pacijenti srednje životne dobi i među njima je više muškaraca-kaže za Montenegro magazin psihijatar iz nikšićkog Doma zdravlja dr Spasoje Vujanović.

On, dodaje,  najviše radi sa heroinskim zavisnicima, dok se sporadično susrijeće sa zavisnicima od kocke, marihuane i alkohola.

– A ako govorimo o starosnoj dobi ili polu – nema karakterističnih grupa. Najčesće se radi o osobama rođenim od 1977. do 1982. godine, dok postoji i jedan manji procenat momaka u ranim dvadesetim godinama. Što se tiče pola,  češće se javljaju muškarci – kaže dr Spasoje Vujanović.

Liječenje je težak i dug proces koji zavisi od različitih faktora, ali najviše od motiva onoga koji se liječi.

-Sve počinje od momenta kada se jave ljekaru, a čitav proces zavisi od motiva i kako je pacijent zamislio da će to da izgleda, potom od njegovog stanja i od toga kako i koliko mi možemo da mu pomognemo. Kod nas postoji opcija ambulantnog liječenja, ali i liječenja u hospitalnim uslovima. Mi smo najviše upućeni na odjeljenje psihijatrije u Nikšiću, iako oni imaju više iskustva sa liječenjem alkoholizma – objašnjava dr Vujanović.

Terapija je individualna, a u Domu zdravlja pružaju usluge supstitucione terapije, u smislu da se osobe koje su zavisne od opijata uključujuče u program supstitucije, i svakog dana dobijaju terapiju koja je neophodna da bi mogli da funkcionišu adekvatno.

-Takva terapija pojedince dovodi do stabilizacije u različitim nivoima – ponašajno, hemijski, i da se fiziološki procesi stabilizuju– kaže on.

U okviru Doma zdravlja Nikšić oformljeno je Savjetovalište za mlade u cilju prevencije bolesti zavisnosti. Svi koji žele liječenje mogu da se jave ponedjeljkom i četvrtkom-kaže dr Vujanović,

-Prevencija bi  trebalo da ide u dva pravca, prije svega edukacija o tome šta zavisnost suštinski nosi, a potom usmjeravanje na zdrave stilove života. Kada se dođe do razvoja zavisnosti onda je riječ o teškoj bolesti – objašnjava on.

Prema njegovim riječima, do sada je već pokušano da se kroz određene projekte radi i grupna terapija, međutim pojavili su se određeni problemi.

-Takav vid terapije funkcionisao je otprilike dvije godine, bilo je prilično dobro. Naravno, moglo je biti i bolje, ali i gore. Ipak, sugrađani nijesu bili spremni za taj vid terapije, vjerovatno jer je u pitanju mala sredina, a članovi jedne grupe bi trebali biti anonimni – kaže psihijatar.

Kako on objašnjava, u nekim evropskim zemljama postoje programi koji rade sa članovima porodice zavisnika zato što su i oni dio porodičnog sistema pa kao takvi prolaze i trpe različite situacije.

-Porodica dosta ispašta, pomiješana su im osjećanja i prolaze kroz razne situacije i tegobe, a to najčešće traje godinama, i sve to porodice dovodi do posljednjih atoma snage. Neki sistemi su i uništeni, a pojedinci iz tih sistema nerijetko ostanu bez zdravlja ili materijalnih dobara. Propatili su dosta jer je neko iz porodice bio zavisnik. Generalno, zavisnost je zdravstveni, porodični i društveni problem – kaže doktor.

Zdravstvena ustanova, dodaje, kao podrška bilo u medicinskom ili  u nekom drugom smislu može da doprinese i pomogne.Svako ko ima problem sa zavisnošću ima ozbiljan zdravstveni problem. Riječ je o njegovom životu i mora da odluči šta će.

Osim narkomanije, doktor je izričit da ni alkoholizam nikako ne smijemo zanemariti ili potcijeniti. Kako on kaže, došli smo u situaciju da baveći se problemom narkomanije i bolestima koje su “moderne” malo pažnje posvećujemo alkoholizmu.

-Zavisnost od alkohola je teška bolest, koja je ista kao i zavisnost od bilo koje druge psihoaktivne supstance i ja između njih stavljam znak jednakosti. Alkoholizam dovodi do neadekvatnih obrazaca ponašanja, razvija se tolerancija, dolazi do teških organskih oštećenja centralnog i perifernog nervnog sistema, drugih organa i organskih sistema. Kod nas, alkoholizam predstavlja neku vrstu tradicije i olako se shvata. Nema osude, a sa druge strane ima puno reklama za različite alkoholne napitke i pića – objašnjava doktor.

Doktor dodaje da alkoholizam lako postaje životni stil iz kojeg se vrlo lako može ući u problem zavisnosti.

-Važno je razgraničiti da postoji upotreba, štetna upotreba i da postoji zavisnost. Postoje određene razlike i ništa od toga nije dobro, a zavisnost je krajnji oblik. Alkoholizmom su se bavili mnogi priznati doktori i postoje različite teorije, ali nikada nije do kraja objašnjeno zašto ljudi piju. Lično, mislim da šira populacija nije dovoljno edukovana, minimiziraju se opasnosti vezane za alkohol, a i to je proces koji traje duže. Naime, proces da neko postane zavisnikod alkohola je duži nego kod, na primjer, droge. Ali prije ili kasnije i to se desi. Kada se osobe zavisne od alkohola jave ljekaru, to je najčešće toliko uznapredovala faza alkoholizma da zahtijeva bolničko liječenje. Imam osjećaj da dođu tek kada toliko ugroze sebi život, da ne mogu da funkcionišu, a sve do tada trpe i ispaštaju najčešće porodice – objašnjava on.

Svi koji piju alkohol neće postati zavisnici, ali je mladima neophodno predočiti opasnosti koje su vezane za uzimanje alkohola. Zakonom je zabranjeno točiti i prodavati alkohol mlađima od 18 godina, a do tada ih trebamo upoznati sa mogućim posljedicama.

-Mnoge evropske zemlje puno rade na prevenciji vezano za bolesti zavisnosti, ali i kada su u pitanju zdravi stilovi života kako bi poboljšali zdravstveno stanje nacije i sl. I kod nas bi moglo bolje da se radi na edukaciji, jer je to jedan od najboljih načina da koliko toliko spriječimo bolesti zavisnosti. S obzirom na novac i resurse koje imamo i na to koliko se ulaže i kolike su mogućnosti – stanje je i zadovoljavajuće, ali ipak ne možemo da se poredimo sa nekim evropskim zemljama, pa čak ni susjedima kao što su Hrvatska i Slovenija – zaključuje dr Vujanović.

M. Lalović