Izložba radova akademske slikarke mr Ljiljane Kolundžić pod nazivom „Melanholija“ biće otvorena u četvrtak, 5. oktobra 2017. godine u 19 sati u Galeriji „JAVA“ u Sarajevu.
Umjetnica će se predstaviti sa 35 radova u kombinovanoj tehnici, koji su rađeni u periodu od 2015. do 2017. godine.
Izložba se organizuje u cilju razvoja međunarodne kulturne saradnje i promocije crnogorskog likovnog stvaralaštva u Bosni i Hercegovini.
Mirjana Bajić, istoričarka i teoretičarka umjetnosti o izložbi:
,,U okviru savremene regionalne umjetničke scene jasno se izdvajaju dvije velike struje – eksperimentalno avangardna koja se radikalno distancira od tradicionalnih likovnih medija tražeći u sintezi sa vremenskim umjetnostima nove puteve svog iskazivanja i ona, koja u kontinuitetu sa poslijeratnom visokom modernom, nastavlja njene puteve kroz 21. vijek. Ova potonja struja često kritički obilježavana kao anahrona, zapravo čuva tekovine revolucionarnog vijeka iza nas, čistotu i estetičku određenost, disciplinu ,,likovne discipline”, tražeći neke nove odrednice i teme unutar kompleksne ljudske egzistencije posttehnološkog svijeta. I dok se prva bavi kritičkim provokacijama, etičkim i javnim djelovanjem, druga neprikosnoveno drži ljudsku individualnost i intimu kao svoje polazište i krajnji ishod.
Opus crnogorske slikarke srednje generacije Ljiljane Kolundžić (1968), može, bez ikakve dileme, da se posmatra kao vid kontinuuma sa minimalističkim intimizmom velikog sunarodnika Cvetka Lainovića, ali i poetikom Gabrijela Stupice. Ne radi se o pukoj zanesenosti mlađe generacije veličinom, sjajem i posebnošću slikarskih rječnika, niti o usvajanju poetike koja je, budući povezana sa krajnje individualizovanim likovnim iskazom, potpuno samostalna i usko povezana sa potpuno različitim polazištima. U Lainovićevom slučaju to su dematerijalizovani aktovi, odnosno njihovi beztjelesni obrisi u isto tako lebdećem ambijentu, istrgnutom iz konteksta svakodnevnice. U centru interesovanja Kolundžićeve nije ni jedno ni drugo, već potpuno apstrahovano od vremena, atmosfere, arhitektonskog ili prirodnog okruženja – unutarnje stanje persone, izloženo, poput izvrnute kože na slikarskom platnu, no ipak tajanstveno i zakopčano nevidljivim kopčama duha ka unutra…
Njeni likovi, uglavnom ženski, niti su veseli niti zastrašujuće tužni ili bilo kako drugačije ostrašćeni, sa Disovskim ,,…očima izvan svakog zla…“ ili očima koje se jedva promaljaju kao crta, tačka, gotovo ništa ali ipak postojeće na tkivu lica, vibrantne.. . Poput seni nas samih, likovi djeluju poznato ali i otuđeno, imobilisano i vibrantno u isto vrijeme, plutajuće u sopstvenom svijetu izvan svih obrisa poznatih svjetova. Ako je moguće ikako dohvatiti obličja kontemplacije onda su ove predstave njena najpročišćenija vizija koja, u krajnjem, i nema polnost, bez obzira na vidljive oznake ženstvenosti. I mnogo dalje se pokrećemo od vizije, ka apstrakciji melanholije mediteranskog i uopšte čovjeka obitavajućeg uz mora, one iz koje su proizašla velika umjetnička i filozofska djela. Možda je odgovor u paradoksu egzistencije u opojno prelijepom ambijentu plavetnila, sunca, svjetlosti, flore, biće se po nekom kontrapunktu okreće sebi, sobstvu, zamoreno od buke svijeta i napetosti čula. Svedenost palete na varijacije bijele, svijetlog okera i akcenata crvene, uz izuzetno promišljeno kolažiranje neslikarske materije (čipke, drveta, traka), čak i djelova sopstvenih slika, kao svojevrsni naprijed-nazad rakovski umjetnički paradoksalni hod u vremenu, dio su suptilno razrađenog umjetničkog projekta. Mada po akcesorijumu i tananosti obrisa vode, u primarnim slojevima čitanja ka feminilnom kontekstu djela, ova bića obitavaju izvan Raja ili Pakla, bez volumena i polnosti, naprosto izranjajući iz slikarske površine kao sjeni jednog svijeta sačinjenog od svjetlosti i bjeline. Njihovo čipkasto nježno tkivo uvodi nas u specifičnu metaforu opsesivnog kružnog toka veličanstvene Melanholije – majke duhovnosti i stvaralaštva svedenih i enigmatičnih formi, pročišćenih do granica do kojih stižu samo odabrani među nama.”
Ljiljana Kolundžić završila je Nastavnički fakultet u Nikšiću 1987. godine – odsjek likovno. Diplomirala je slikarstvo na cetinjskom Fakultetu likovnih umjetnosti 1993. godine u klasi Dragana Karadžića. Na istom fakultetu, magistrirala je slikarstvo 2007. godine. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 1994. godine. Do sada imala dvanaest samostalnih i učestvovala na više od 40 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Bavi se pedagoškim radom.
NAGRADE:
- Druga nagrada za slikarstvo na Jugoslovenskom konkursu povodom 25. maja
- Nagrada za slikarstvo ,,Pivo Karamatijević”
- Nagrada za slikarstvo ,,Mlada crnogorska umjetnost”
- Nagrada ,,Ismet Mujezinović” mladom autoru na XIII Internacionalnom bijenalu – festivalu portreta – crtež i grafika, Tuzla, Bosna i Hercegovina.