Bjelopoljka Vukica Sekulić jedna je od, kako je ispričala za MNE magazin, četiri japanologa u Crnoj Gori. Iako je oduševljena kulturom i tradicijom Japana njena povezanost sa ovim jezikom bila je neočekivana.
Od osnovne škole maštala je o izučavanju jezika. Željela je da upiše filološku gimnaziju, ali se sticajem okolnosti to nije desilo. Nakon srednje škole –upisala je japanski jezik na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici na katedri za japanologiju gdje je stekla zvanje diplomiranog japanologa.
-Odmah na početku studija me fascinirala kultura, istorija Japana, sve. Iako sam se pribojavala prilikom upisa da li ću se snaći i uklopiti sa tim meni potpuno nepoznatim jezikom. Otuda i kreće moja ljubav prema Japanu i japanskoj kulturi – priča naša sagovornica.
Jezik
Japanski jezik, sudeći prema njenim riječima, nije toliko teško naučiti. Vukica ističe da je jako zanimljiv.
-I pored prirodnog dara za učenje bilo kog drugog jezika potrebno je dosta truda i rada, tako i za japanski. Svaki jezik ima poteškoće i ljepote. Japanski jezik nije toliko težak kao jezik sam za sebe, već je teško savladati njegov način izgovora i naglasak. Gramatika je jednostavnija u nekim elementima od gramatike našeg jezika. Recimo, nema padeža, ne postoji rod, broj… –priča ona.
U japanskoj kulturi su, dodaje, učtivost i dobri maniri veoma važni, tako i u samoj konverzaciji u zavisnosti od situacije se koriste tri načina: učtivi, manje učtivi, veoma učtivi.
-Mala poteškoća je učenje tri japanska pisma – kanđi, katakana, hiragana, odnosno memorisanje svih tih silnih znakova. Dajem prijedlog – da pokušate učiti japanski i sami ocjenite i osjetite njegovu težinu i zanimljivost – kaže Vukica, uz osmijeh.
Ona je oduševljena, kako kaže, izuzetnom, prefinjenom kulturom i tradicijom Japana. Sviđa joj se i način razmišljanja Japanaca, koji su, navodi, mnogo drugačiji od nas.
-Imaju kolektivni pristup prema svemu što rade, timski rad na prvom mjestu. Podržavaju jedni druge kako bi svi napredovali. Od njih bi mogli mnogo toga da naučimo – rekla je ona.
Vukica je ranije ostvarila svoj san i posjetila je ovu zemlju. U Japanu je bila preko programa japanske međunarodne organizacije „Japan Foundation“ koji je organizovan u saradnji sa Ministarstvom vanjskih poslova Japana, a predviđen za mlade diplomate sa svih strana svijeta. Kako je u periodu izlaska konkursa za ovaj program obavljala pripravnički staž u tadašnjem crnogorskom Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija stekla je uslov ,,za odlazak“. Prisjeća se da je tada dobila stipendiran osmomjesečni boravak u Kansai centru u Osaki.
-Jedva sam čekala da doživim tu čarobnu zemlju, njen narod, kulturu i običaje- kaže Vukica.
Japan
Nikada neće zaboraviti određena zapažanja iz te zemlje. Ono što je mogla, navodi ona, primjetiti tokom vožnje autobusom, taksijem, biciklom je: dosta zelenih površina, jako lijepo uređenih, ulice su uske, zgrade usko poređane jedna uz drugu, a tu su i male, jednospratne kuće sa minijaturnim vrtom besprekorno uređenim.
-Imala sam priliku da probam razna tradicionalna jela. Zanimljivi su mi bili sushi i ramen restorani. Ramen je jelo dosta popularno u Japanu. To je gusta supa koja se jede se sa štapićima, pa se prilikom jela u restoranu može čuti kako svi “srču”, to je izgleda i jedini način da se to jelo pojede. U pojedinim sushi restoranima hrana je dolazila u malim tacnama na pokretnoj traci do stola – rekla je ona.
U druženjima sa Japancima upoređivala je crnogorski i njihov stil i način života. Vukica kaže da joj je bilo posebno zanimljivo saznanje koliko roditelji forsiraju djecu da od malih nogu uče i samo uče, da bi ostvarili neke rezultate, i dobro se zaposlili.
Vukica se prisjeća i kako im je njena pojava bila fascinantna.
-Ponekad se susretnem sa pogledom ljudi kojima se na licu primjeti izraz nekog čuđenja. Govorili su: ,,Blijedoliki gaijin(stranac)! Plave, kovrdžave kose.Odakle li dolazi?“. Kako je vrijeme odmicalo navikla sam se na zagledanje Japanaca i često zaustavljanje radi fotografisanja – kaže, uz osmijeh.
Ova, kako dodaje, divna zemlja joj je pružila toplo gostoprimstvo i obogatila ju je zaista rijetkim iskustvom.
-Japanci žive nekim sasvim drugačijim životom i imaju drugačije viđenje stvarnosti od ostatka svijeta. U njihovim životima tradicija i kultura su čvrsto utemeljene i od njih se rijetko odstupa. Najobičnija šetnja (vožnja biciklom) kroz parkove i ulice posute laticama trešnjinog cvijeta svakako je veliko iskustvo. Japan pruža sasvim drugi način uživanja u jednostavnim stvarima, gdje se ništa ne svodi na sjaj i glamur, već na duhovno uzdizanje, koje djelimično počinješ osjećati u takvom okruženju – rekla je ona.
Vukica trenutno nigdje nije zaposlena, ali kaže da je ta okolnost nije spriječila, već je motivisala da, između ostalog, dodatno usavrši japanski jezik.
-Sigurna sam da će moja znanja, prethodno stečeno radno iskustvo, kao i želja za dokazivanje, sveukupno doprinjeti da ubrzo zasnujem radni odnos – kazala je ona.
N.Đ.