MAGAZIN SLAJDER

TIJANA DAPČEVIĆ U OGLEDALU: Ako se ljubav može opisati pjesmom, onda je to ,,Zlatan dan”

17.09.2017. u 7:15

Pjevačica, violončelistkinja i glumica Tijana Dapčević današnja je gošća rubrike MNE magazina ,,U ogledalu”. Pored muzike, njen izvrstan smisao za imitaciju gledaoci će imati priliku da vide i u novoj sezoni humanitarnog šoua ,,Tvoje lice zvuči poznato”.
Da sudbina čudan put kroji uvjerila se i sama naša sagovornica koja je pratiocima na društvenim mrežama ispričala zanimljivu priču. Naime, majka Brana je tokom  tinejdžerskih dana čitala pripovjetku Đure Jakšića ,,Neverna Tijana”. Zbog te Đurine Tijane koja je bila zaljubljena u Milana, majka je kasnije odlučila da joj se i kćerka zove tako. Mnogo godina kasnije, Tijana je upoznala svog Milana i to na košarkaškom turniru. A čak i ne voli sport. Odatle je sve počelo.
Zato u razgovoru za naš portal kaže da je za pravu ljubav potrebno upravo to – ljubav.
Govorila nam je i o djetinjstvu u Crvenki, Somboru i Skoplju, o prvom honoraru, omiljenom jelu, knjigama i filmovima, najdražem putovanju, ali i pjesmi svog života.

Na šta Vas asocira djetinjstvo?

– Na divne raspuste provedene u Crvenki i Somboru. Svaki ljetnji raspust smo, moj brat od tetke i ja provodili u Crvenki i Somboru, kod bake i tetke. Po cio dan smo bili napolju, ulazili smo u kuću samo kad moramo – da jedemo i da spavamo. Najdivnije uspomene na djetinjstvo su mi odande. Onaj dio detinjstva koji sam provela u Skoplju, u kom sam i odrasla, me asocira na igranje ispred zgrade sa svom djecom iz komšiluka, na muziku i na pozorište, u kojem sam maltene odrasla.

Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?

– Prvi novac sam zaradila dok sam bila još u srednjoj školi. Tad su se pojavile farmerice, čuvene ,,leviske” koje svi smo htjeli da nosimo i sjećam se da mi je otac rekao da, da bih mogla da kupujem šta želim – moram sama da zaradim za svoj džeparac, tako da sam prodavala kruške i jabuke na pijaci i tako došla do svoje prve zarade i mogla sam da kupim sve što sam htjela. Mislim da nije bilo ljepšeg osjećaja u tom trenutku – kad znaš da imaš pare koje si sam zaradio i koje možeš da potrošiš kako hoćeš. I mnogo dobra lekcija, naravno.

Na čemu insistirate u poslu?

– Uvijek insistiram na profesionalizmu i perfekciji. Kad je posao u pitanju, ne pristajem ni na kakve kompromise i na ,,odrađivanje” u smislu ,,daj da to završimo, pa da idemo” – toga kod mene nema. Ako nešto treba da se uradi – ili radim kako treba ili ne radim uopšte, i to je tako bez obzira na to da li imam koncert na trgu, igram predstavu u pozorištu ili perem sudove u svojoj kuhinji. Ne mogu ništa da radim s pola snage, a nema ni poente. Uostalom, to se odmah primijeti.

Koju knjigu/film biste preporučili?

– Što se tiče knjige  to kod mene zavisi jedino od količine slobodnog vremena, kojeg uglavnom imam jako malo. Ima mnogo onih koje bih preporučila, ali recimo neka bude ova koju sam posljednju pročitala, a zove se ,,Račun”. Mala lekcija o sreći. A što se tiče filma  to je tek teško da odaberem samo jedan, pošto sam filmofil, filmove bih mogla da gledam 24 sata dnevno i da mi nikada ne bude dosta. Ali, kad kažeš ,,film”, uvijek mi prvo na pamet padne ,,Amadeus”; to mi je jedan od najdražih filmova i uvijek ga rado preporučujem.

Koje jelo najviše volite?

– Samo jedno? Uh, ja sam iz Makedonije, mi ne možemo samo jedno jelo da odaberemo. 🙂 Šalim se, naravno, ali postoji toliko divnih jela, da stvarno ne mogu da izdvojim samo jedno, pogotovo što ne samo da uživam u jelu, nego i u pripremi hrane koju najviše volim da spremam za svoje dječake – Milana i Vuka. Dobila sam čak i titulu najbolje palačinkopravilice, tako da se palačinke u našoj kući najčešće jedu.

Šta je potrebno za pravu ljubav?

– Samo ljubav. Možda zvuči izlizano, ali je stvarno tako. Nikad mi nisu jasne one priče o tome kako su za uspješnu vezu potrebni tolerancija, razumijevanje i šta sve ne. Ma, važi. Ako nema ljubavi, nema ničega – ni tolerancije, ni razumijevanja, ni veze. Ljubav je najvažnija uvijek i svima nam je potrebna.

Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?

– Betovena, definitivno. I ne samo da bih ga oživjela, nego bih mu i vratila sluh, da bi mogao da nastavi da nam stvara vanzemaljsku muziku. Ne postoji ništa rječitije od muzike.

Putovanje koje pamtite?

– Zbog prirode posla kojim se bavim – putovanja su neizostavna stavka, to mi je u opisu radnog mjesta, ali ako govorimo o turističkim putovanjima, onda ću definitivno zauvijek pamtiti Tajland. Ne postoji ništa savršenije, ljepše i bolje od onih nebeskih plaža i 40 stepeni usred februara (recimo), dok je ovdje -15 stepeni.

Pjesma Vašeg života je?

– Opet ne mogu da odaberem samo jednu – toliko je muzike i divnih pjesama, koje bih pripisala određenim djelovima života, ali pjesma na koju se uvijek naježim kad čujem je ,,Zlatni dan”, koju je otpjevala Bisera Veletanlić. Ako ljubav uopšte može da se opiše samo jednom pjesmom – onda je to urađeno u ovoj. Ta pjesma je jedna prava iskomponovana ljubav.

Bojana Radonjić