MAGAZIN PREPORUKA
VASPITANJE: Roditelji nijesu ortaci
Odlomak iz knjige Džudit Rič Haris “Svrha vaspitanja: Zašto deca ispadnu onakva kakva ispadnu”
Evolucija nam je dala i štapove i šargarepe. Priroda čini velika i snažna bića nadmoćnijim u odnosu na manje i slabije pripadnike iste vrste. Veliki govore malima šta da rade i kažnjavaju ih ako ne poslušaju. Ne, to nije fer ali šta da vam kažem? Prirodu nije ni najmanje briga za pravdu. U čoporu šimpanzi veliki mužjaci vladaju nad manjima i biju ih ako ne dobiju dovoljno poštovanja. Iz istog razloga mužjaci biju ženke. Mladunci rade to isto sitnijima od sebe.
Ovaj ružan obrazac ponašanja je skoro sasvim sačuvan u tradicionalnim društvima. Veoma je star. Naša savremena opsednutost pravdom i ljubaznošću je veoma nova.
Roditelji su stvoreni da odlučuju kada su njihova djeca u pitanju. Ali danas toliko oklijevaju da nametnu autoritet – usljed savjeta stručnjaka – da im je teško da upravljaju domaćinstvom na uspješan način.
Ne vjerujem da je djeci bolje sada nego u vrijeme prije nego što je briga roditelja da će upropastiti svoju djecu od njih napravila mlakonje. Iskustva prethodnih generacija pokazuju da je moguće odgajiti dobro prilagođenu djecu, a da pritom ne činite da se osjećaju kao da su središte svemira i da je najgore što može da im se desi u životu kažnjavanje tajm-autom. Roditelji znaju više od svoje djece i ne treba da se ustručavaju da im govore šta da rade. I oni imaju pravo na srećan i miran porodični život.
U tradicionalnim društvima, roditelji nijesu ortaci. Nijesu ni drugari za igru. Ideja da roditelji treba da zabavljaju svoju djecu ljudima iz takvih društava djeluje suludom. Pali bi od smijeha kada biste pokušali da im objasnite šta je to “kvalitetno vrijeme”.
Bivši Državni sekretar za rad Robert Rajh dao je otkaz na svoju funkciju u Vašingtonu i vratio se kući u Masečusets dijelom i zato što je želio da provodi više vremena sa svojim sinovima od dvanaest i šesnaest godina. Međutim, nije ispalo kako je zamišljao:
Zaboravite sve što ste čuli o “kvalitetnom vremenu”. Tinejdžeri ga ne žele, ne treba im, imaju pametnija posla. Kada sam došao kući iz kabineta Bila Klintona i odjednom imao slobodan vikend, očekivao sam da će neki od mojih sinova rado dočekati moju ponudu da provodimo kvalitetno zajedničko vrijeme. “Izvini tata, stvarno bih išao s tobom ali…vidiš, Dejvid i Džim i ja idemo do centra.” “To je super film, tata, ali iskreno, radije bih se video sa Dajen.”
Dječaci ga nijesu sasvim otkačili. Ponekad bi zatražili njegov savjet, što mu je mnogo značilo. Zaista nijesu želeli da ga povrijede. Vole ga ali…pa…
Za pažnju mlađe djece nije tako teško izboriti se. Ali možda je tako samo zato što imaju manje slobode da okolo šetaju sami, pa imaju i manje izbora. Ako mogu da biraju, čak i mala djeca radije bi se igrala sa drugom djecom, mada naravno vole da njihovi roditelji budu u blizini.
Izvor: detinjarije.com
