MAGAZIN PREPORUKA
PARIZ: Café de Flore – boemski kafić koji je okupljao slavne pisce, filozofe i glumce
Danas je dostupan turistima, a nekada su se u njemu okupljale znamenite istorijske i kulturne ličnosti.
Istorija ovog najpoznatijeg pariškog kafea počinje 1887. godine u tadašnjoj Trećoj francuskoj republici. Dobivši ime po statui Flori, rimskoj boginji cvjeća, koja još uvijek stoji preko puta ulice u jednom od najelitnijih djelova Pariza – Sen Žermen, ovaj kafić je od svojih početaka do danas uvijek privlačio veliki broj pisaca i filozofa.
Jedan od prvih koji je započeo tradiciju pisanja u Café de Flore bio je Guillaume Apollinaire. On je 1913. godine započeo žurnal po imenu Večeri u Parizu. Uprkos ratu, navike ovog italijanskog pjesnika se nijesu promijenile, redovno je posjećivao kafe i provodio sate u njemu.
Nakon završetka rata, 1917. godine Apollinaire upoznaje Andrea Bretona sa „cvjetnim kafićem“, i upravo tu se rađa dadaistička grupa. Iste godine, Apollinaire upoznaje svijet sa riječi „nadrealizam“.
S obzirom na to da je Pariz u Drugom svjetskom ratu bio pod njemačkom okupacijom, ono što je zanimljivo je da nijedan Njemac nije mogao da se nađe u njemu.
Léon-Paul Fargue i Maurice Sachs su dolazili u kafe svaki dan. Zajedno sa njima i Simon Sinjoret koja je napisala u svojim memoarima: „Rođena sam jedne večeri 1941. godine na klupi u Kafe de Floru. “.
Za svakog pisca, umjetnika, filozofa ovaj kafe je bio sinonim za slobodu. Mogućnost da bez bilo kakvih smetnji uživaju u svojim radovima i da se neprestano obrazuju, ponajviše među sobom, bila je izuzetak u ratno vrijeme u Francuskoj, ali i u drugim djelovima svijeta.
Foto: instagram.com/liliadiclenci
Nakon rata, čuvši za ovaj inspirativni prostor, Ernest Hemingway i Truman Kapote, pisac Doručka kod Tifanija, dolaze iz daleke Amerike da upoznaju svoje kolege i osjete čar ovog mjesta. Od tada postaju i redovni gosti. Vlasnik kafea Boubal, iz šale je oformio klub PCF (Poilly Club of France), nazvan po flaši bijelog vina. Hemingway i Kapote su takođe bili članovi kluba.
Šezdesetih godina ovaj kafe postaje atrakcija ne samo za pisce nego i za razna svjetska imena filmske scene Jane Fonda, Brigitte Bardot… Od režisera do producenata, ovaj kafić je vrvio od umjetničkog svijeta. Pored njih, nezaobilazni su bili i najveći svetski dizajneri. Yves Saint Laurent, Givenchy, Pako Raban i mnogo drugi su uživali u popularnosti i ekskluzivnosti koje je ovaj kafe nosio sa sobom.
Osamdesetih kafe dobija drugu dimenziju, jer su svi željeli da budu viđeni u njemu. Govorilo se: „U Floru su ljudi manje ružni nego bilo gdje drugdje“. S obzirom na to da je posjećenost bila velika, stolovi u kafeu su prvih jutarnjih časova bili rezervisani samo za stalne goste koji su voljeli da misle da ih ispijanje kafe u Floru čini pametnijima. Nakon opuštenog prijepodneva, kafe je ispunjen novinarskim i političkim sastancima.
Danas je ovaj kafe dostupan turistima samo ako im se posreći da ugrabe prazno mjesto. Još uvijek se održava tradicija stalnog gosta i prijepodnevnih rezervisanih časova. Ukoliko želite da popijete kafu u Café de Flore dok ste u posjeti Parizu, verovatno ćete morati da se načekate. Ali, vrijedi. Vrijedi osjetiti duh starih pisaca, njihovih razgovora, a i ko zna, možda se u nekima probudi i inspiracija.
Izvor: elle.rs
