Bedem fest opravdao je osmi put epitet festivala sa dušom. Završno veče bilo je puno pravih poruka, prave muzike i pravih vrijednosti. Sve to posjetiocima su dali ,,Lika Kolorado“, ,,Grupa Beograd“, Bisera Veletanlić, Dado Topić, DST i DJ Iron.
– Večeras se pisala istorija – ponavljao je direktor festivala Petar Šundić.
– Bok, ljudi, hvala vam što ste tu. Mi smo ,,Lika Kolorado“ – rekao je na početku nastupa pjevač benda, ovogodišnjeg pobjednika HGF demo festivala Filip Riđički.
Oni koji nisu bili, zažaliće, jer bio je to odličan nastup sastava osnovanog prije dvije godine.
– Za sve one koji ne mogu naći prostor funkcionalno, egzistencijalno, kako god, mislim da nas ima takvih koliko hoćeš, je l’ da? – pitao je Riđički i zapjevao ,,Je l’ da?“.
Pjevač ,,Grupe Beograd“ Dejan Stanisavljević kazao je kako su oni još ‘81. pjevali o tome kako ,,danas svi u telefone“ gledaju. Bio je to njihov prvi nastup u Crnoj Gori. Podsjetili su na vrijeme kako se to nekad radilo, koliko su bendovi bili društveno angažovani i slali snažne poruke putem tekstova.
– O Biseri ne treba mnogo trošiti riječi, ona je o sebi rekla sve u prethodnih 74 godine. Srce mi je puno, uspjeli smo – najavio je direktor festivala Petar Šundić narednu gošću, Biseru Veletanlić.
Ubrzo je stigao i njen duhoviti odgovor.
– Nemam, imam 70 i onda još dodaš četiri. Svejedno, ja vam želim dobro veče, dragi moji Nikšićani. Malo sam zbunjena jer se plašim da ja kod vas nikad nisam bila. Čak ni kad je bila Jugoslavija. A evo sad jesam u Crnu Goru došla da pjevam – rekla je Veletanlić koja je festivalu donijela interpretaciju i pjesme s dušom.
Čaroban nastup počela je pjesmom ,,Milo moje“. Uslijedile su numere ,,Ti nisi sam“, ,,Ručak za dvoje“, zatim ,,Our day will come“ Ejmi Vajnhaus, ,,Respect“ Arete Frenklin, Arsenova ,,Ne plači“, ,,Zlatni dan“ u kojoj je viđena bakljada, i za kraj regularnog dijela ,,Baj, baj, baj“. Sve to u sopstvenoj neponovljivoj džez interpretaciji.
Nju je pratio jednako izuzetan bend koji su činili Vasil Hadžimanov, Branko Trijić, Miroslav Tovirac, Peđa Milutinović i Bojan Ivković.
Publika je željela još ove zlatne noći i tražila bis. Bisera se vratila i sa publikom otpjevala čuvenu gospel pjesmu ,,Amen“.
– Prvo, publika je genijalna. Ja bih sjutra opet pjevala, jer nadahnjujete. Ton je bio fenomenalan i orkestar Vasila Hadžimanova da nije takav kakav je, ne bi to moglo tako dobro da zvuči. Impresionirana sam, beskrajno sam dirnuta. Petra nisam mogla da odbijem, jer ovakvom čovjeku treba doći – rekla je Bisera.
Petar Šundić kazao je da je živio za ovaj trenutak.
– Gospođa Bisera Veletanlić je neko uz čije sam note ja odrastao, uživao. Osam godina rada na ovom festivalu je velika stvar. Bilo je tu raznih situacija i vjere i nevjere, i povjerenja i nepovjerenja, ali upravo je Bisera rekla jednu stvar – vjerovati sebi i svom osjećaju – to je ono što mene pokreće, kao i muzika. Ja sam ponosan večeras. ,,Bedem fest“ je nešto što je posebno. Ovaj festival zaslužuje da ljudi dođu i da uživaju u ljubavi, u miru, u tišini. Ja se trudim da te poruke uputim sa ovog mjesta – istakao je Petar Šundić.
Dok su novinari razgovarali sa Biserom, sa bine se čuo dobro poznat zvuk. Bio je to Dado Topić koji je poželio da ,,Bedem fest“ traje ne samo osam, već 28 godina.
– Ako Bog da zdravlja i snage, da se vidimo iduće godine – kazao je Topić na početku i zasvirao prvu pjesmu – ,,Superstar“.
Topić je, takođe, bio svjedok jednog vremena, a kakvo je ono bilo, prenio je mladoj publici i podsjetio one koji su tada živjeli, riječima svojih pjesama i zvukom.
Ređale su se ,,Istina mašina“, ,,Dok ja i moj miš sviramo jazz“, ,,Bajka o ljubavi“, ,,Za čiji život treba da se rodim“, otkrio je da je Elizabet o kojoj pjeva zapravo bila njegova prva djevojka. Za ,,Da li znaš da te volim“ rekao je publici da je to jednostavna pjesma, ali da ima svoju priču.
– Tu i tamo gdje sviramo dođu mi nešto stariji ljudi i kažu: ,,Dado, dobro veče. Je l’ možemo nešto da Vam kažemo?“ Ja kažem: ,,Može, zašto ne.“ I priča krene – tamo nekad davno, Vi ste svirali sa bendom jednu divnu ljubavnu stvar, a moja žena i ja smo se tek upoznali tu noć i poslije tog vremena kupili smo jednu ploču i tamo je bilo to. Uz tu su se pjesmu ljudi vjenčavali i možda rastajali – ispričao je Topić priču koja je negdje i odgovor na naslov pjesme ,,Za koji život treba da se rodim?“.
Bis je Topić dočekao sa bakljadom iz prvog reda u pjesmi ,,Makedonija“, a za kraj ostavljena je pjesma s izmijenjenim mjestom dešavanja čiji je naslov glasio ,,Cjeli život čekam priliku da pjevam u Nikšiću rokenrol“. Vrijedi pomenuti i izvrsna dva muzičara koja su pratila Topića, gitarista crnogorskoj publici itekako dobro poznat kao član sastava ,,La Grange“ i ,,Fuzzbox“ Aleksandar Zafirov Zafa i bubnjar Atila Benke.
Bakljada se nastavila i na odličnom koncertu domaćeg benda DST koji je proslavio 25 godina rada. Bile su to pjesme koje nose jaku poruku, a publika ih je pjevala iz sveg glasa, pravila šutku, za pjesmu ,,Vatra“ bile su spremne baklje na tvrđavi, u publici, dok je jednu na binu iznio Petar Šundić. Pjevač Boris Lješević zahvalio je publici za 25 godina i na bis pustio publiku da otpjeva ,,pjesmu koju odavno nismo pjevali“. Upalila su se svijetla mobilnih telefona i počelo je pjevanje numere ,,Novi dan“. Kraj je dočekan uz pjesmu ,,Zavjese“ posvećenu pjevaču ,,KUD Idijota“ Branku Črnacu Tusti.
Festival je završen fantastičnim setom DJ Irona kojem se za klavijaturama koje je svirao uživo pridružio Šundić.
Publika je pjevala i plesala, a najmlađi upijali poruke sinoć. Upravo ove pjesme koje je publika bila u prilici da čuje sinoć kriju priču, traju i trajaće zauvijek, ostavljene u amanet generacijama koje dolaze.