DRUŠTVO SLAJDER

ODLAZAK NA VJENČANJE: Koverta za mladence minimum ,,teška“ 50 eura

foto: www.kiplinger.com

Pozivnica za vjenčanje svakako mnoge obraduje, ali se pojedini često ujedno i zabrinu ukoliko zbog lošije finansijske situacije nijesu u mogućnosti da obezbijede prigodan ,,poklon“ za tu priliku. Danas je skoro iščezao običaj da se mladencima uručuju darovi, već je postala praksa da im se daje novac koji se stavlja u kovertu. Zbog toga se često postavlja pitanje koji je to standard koji treba ispoštovati i koja je to suma novca ispod koje ne bi trebalo preći prag svadbenog salona?

Običaji

Sociolog Andrija Đukanović za MNE magazin kaže da su običaji vezani za vjenčanja i svadbe doživjeli kao i veliki broj drugih stvari, promjene u savremenom društvu. Za razliku od ranijih vremena kada su se, pojašnjava on, mladencima poklanjale stvari potrebne za domaćinstvo, putovanja za mladence ili umjetnički predmeti, danas se sve rješava kovertom sa novcem.

Andrija Đukanović

-Naš mentalitet je takav da moramo u svakoj situaciji da pokažemo da imamo i da možemo. Tako je i sa sumom  novca koja se poklanja mladencima. Važno je da ako ne možemo da budemo oni koji daju najviše, barem budemo na nivou onih ostalih. Nerijetko je situacija takva da se osjeća sramota i stid što nemamo da damo onoliko koliko se smatra za poželjno – kaže on.

Novac koji mladenci dobiju, ističe Đukanović, najčešće se koristi da se plate troškovi svadbe.  Zato je i  ,,tarifa“ za poklone u skladu sa koštanjem stolice u svadbenim salonu.

-Novac je možda najčešći poklon baš iz razloga što se njime podmiruju troškovi organizacije svadbe, jer je vrlo teško da te troškove neko plati iz vlastitog džepa. Tako se dešava i to da sakupljeni novac ne bude dovoljan za sve troškove – rekao je on.

Gosti, dodaje, daruju novac i iz razloga praktičnosti, jer na taj način ne moraju da razmišljaju o tome što da poklone, već to ostavljaju mladencima. Đukanović kaže i da ne vidi ništa loše u poklanjanju novca, jer bi svakako bio potrošen za kupovinu poklona.

-Možda je ovaj način praktičniji i korisniji kad se već organizuju tolika dešavanja. A znamo da je kod nas svadba čin koji između ostalog služi za predstavljanje moći jedne familije. Da ostali vide koliko imamo i što možemo – kaže on.

Ono što se da primijetiti, ističe Đukanović, jeste da se sve više mladih odlučuje da svadbu, odnosno vjenčanje organizuje u intimnijem krugu porodice i prijatelja.

Đukanović kaže da je neki standrad u darivanju 50 eura, a sve ispod toga ,,shvata se kao sramota”.

-Ipak neko pođe na svadbu i sa manje novca. Ali, uglavnom se ne želi odstupati od tog minimuma. Naravno da to blage veze nema sa sramotom i osjećanjem radosti. Sve su to neki elementi našeg mentaliteta koji nijesu bazirani na iskrenom odnosu prema događaju vjenčanja. Više su usmjereni na želju za dokazivanjem i davanjem poželjne slike o sebi – rekao je on.

Pomoć

I psihološkinja Radmila Stupar – Đurišić je mišljenja da je danas postalo nepisano pravilo da je minimum novca koji treba ponijeti na veselje u skladu sa sumom koju ,,gazda veselja već na tebe troši”. Ona kaže da na svadbu uglavnom ide dvoje ljudi, a da se po osobi plaća oko 25 do 30 eura.

-Ispod 50 se ne stavlja u kovertu, jer u suprotnom se dovode mladenci u trošak- rekla je ona.

Radmila Stupar Đurišić

Stupar –  Đurišić ističe da je važno podsjetiti da se svadbe prave kako bi se pomoglo mladencima da počnu zajednički život. Ona, takođe, podsjeća da su nekada mladencima kupovale stvari iz razloga što ih nijesu imali, ali da je danas druguačija situacija, jer oni uglavnom imaju sve.

– Zato je počelo da bude praktičnije ako dolaziš na svadbu i ako hoćeš da pomogneš, nemoj da praviš trošak, već pomogni novcem. Vrlo mali broj mladenaca plaća troškove prije svadbe. To rade kada se okonča veselje- kazala je naša sagovornica.

Ona navodi da je problematično što, međutim, danas na svadbena veselja često ne dođe pola ljudi koji su pozvani.

-Onda vam propadne nešto što ste pripremili i svadba vam se ne isplati. Imate, međutim, smrtni slučaj i onda dođu svi. Ali na svadbu ne moraju ići. Na pokajanje moraju. Nemamo običaj da moramo dolaziti na svadbe i da moramo ispoštivati neke ljude – rekla je ona.

Stupar – Đurišić kaže da gosti na vjenčanja često nemaju kulturu potvrđivanja dolazaka na vjenčanje i da to treba da se promijeni.

-Mi smo narod i koji nikad nema novca kada treba da se da. Mi stalno nemamo i to se prenosi na generacije. Navikli smo da imamo neka materijalna dobra, telefone, skupu robu, ali novca nikada nemamo – rekla je.

Odlazeći na svadbu, kaže ona, svakako treba da ispoštujemo ljude koji su dobri za nas, pa i ukoliko je nužno i da se zadužimo zarad ,,poklona”.

– Porodica uvijek treba da bude tu u kriznim momentima i da ona najviše pomaže – kazala je ona. N.Đ.

 

Facebooktwittergoogle_pluspinterest