MAGAZIN PREPORUKA
ERIH FROM: Inspirativni citati o majčinskoj ljubavi
Umjeće ljubavi je knjiga kojoj se vraćamo, a ono što Erih From otkriva o odnosu majke i djeteta kao i o majčinskoj ljubavi uvijek nas inspiriše…
-Majčinska ljubav je, po svojoj prirodi bezuslovna. Majka voli novorođenče ne zato što je dijete ispunilo bilo kakav specifični uslov ili udovoljilo nekom specifičnom očekivanju, već zato jer je njeno dijete.
-U idealnom slučaju, majčina ljubav ne sprečava dijete da odraste, ne pokušava da iskoristi njegovu bespomoćnost. Majka treba da vjeruje u život, stoga ne smije da bude previše uznemirena da ne bi dijete zarazila svojom tjeskobom. Želja za nezavisnošću djeteta i konačnog odvajanja od nje treba da bude dio njenog života.
-Najočigledniji primjer osjetljivosti prema drugom ljudskom biću nalazimo u prijemčivosti i osjetljivosti majke prema njenoj bebi. Izvjesne tjelesne promene, zahtjeve, uznemirenosti, ona primjeti prije nego što se otvoreno ispolje. Ona se probudi kad beba zaplače, dok je drugi, mnogo jači zvuk ne bi probudio. Sve to znači da ona ima osjećaj za životne manifestacije djeteta; ona nije uznemirena ili zabrinuta, već u stanju oprezne ravnoteže, prijemčiva za svaku značajnu komunikaciju koja dolazi od djeteta.
-Vjerovati u neku osobu znači još i imati vjeru u mogućnosti drugih. Najrudimentarniji oblik te vjere je vjera majke u novorođenče: da će živjeti, rasti, hodati i govoriti.
-Majka ne smije biti samo „dobra majka”, već i srećna osoba, a ovaj cilj mnogi ne postižu. Nije potrebno ni govoriti koliko to utiče na dijete. Ljubav majke prema životu isto je tako prelazna kao i njena tjeskoba.
-Majčinska ljubav prema djetetu koje odrasta možda je najteža od svih ljubavi.
Baš zbog altruističkog, nesebičnog karaktera, majčinska ljubav je smatrana najvišim oblikom ljubavi i najsvetijom od svih emocionalnih veza. Međutim, izgleda da majčiska ljubav do punog izraza ne dolazi u ljubavi prema odojčetu, već u ljubavi prema djetetu ko je odrasta.
-Nijedan objektivan posmatrač našeg zapadnog života ne može da sumnja u to da je ljubav – bratska ljubav, majčinska ljubav, erotska ljubav – relativno rijetka pojava i da su njeno mjesto zauzeli brojni oblici pseudoljubavi koji su, u stvari, oblici dezintegracije ljubavi.
-Da ljubav sadrži brigu najočiglednije je u ljubavi majke prema djetetu. Nikakvo uvjeravanje u njenu ljubav ne bi nam zvučalo iskreno kada bismo vidjeli da ona svoje odojče zanemaruje, da ga ne hrani redovno, da mu ne obezbjeđuje fizičku udobnost; ali, njena ljubav ostavlja na nas utisak ako vidimo da se brine za svoje dijete. U tome nema razlike čak ni kod ljubavi prema životinjama ili cvijeću. Kad bi nam neka žena rekla da voli cvijeće, a mi vidjeli da zaboravlja da ga zalije, ne bismo vjerovali u njenu „ljubav”. Ljubav je djelatna zainteresovanost za život i rast onoga što volimo. Tamo gdje nema ove djelatne zainteresovanosti, nema ni ljubavi.
-Majčinska ljubav prema djetetu koje odrasta, ljubav koja ne traži ništa za sebe, možda je najteže ostvariv oblik ljubavi, a veoma lako zavara zbog lakoće s kojom majka može da voli svoje malo dijete. Ali, baš zbog ove teškoće, žena kao majka može istinski da voli samo ako uopšte može voljeti: ako je sposobna da voli svog muža, nepoznate, sva ljudska bića. Žena koja nije sposobna da voli na ovaj način može da bude odana majka dok je dijete malo, ali ne prava majka ako nije spremna da podnese odvajanje i da voli čak i nakon odvajanja.
-Ako neko ima priliku da prouči uticaj majke koja sebe istinski voli, može vidjeti da, u sticanju iskustva šta je ljubav, radost i sreća za dijete nije ništa poučnije od majke koja voli i sebe.
Izvor: Love Sensa/detinjarije.com
