Danas prenosimo priču Slađane K, jedne od štićenica Otvorenog centra ,,Bona Fide” iz Pljevalja. Po njenim riječima, put do slobode nije jednostavan, ali uz prave ljude je itekako moguć. Evo kako je Slađana okrenula novi list i započela novi život, slobodna i bez straha.
,,Unazad godinu dana, živjela sam u bračnoj zajednici sa mužem i dvoje maloljetne djece. Imali smo sopstveni stan, redovna primanja i zdravu djecu. Živjela sam normalnim životom, srećna i bezbrižna. Međutim, vrlo brzo se moj raj pretvorio u pakao za mene i moju djecu. Alkohol, ljubomora, fizičko zlostavljanje, dan po dan, polako su postajali naša svakodnevnica.Nigdje nisam nalazila razumijevanje. Štaviše, za sve sam bila kriva ja, jer je moj muž bio službeno lice i obezbijedio nam je “sve potrebne uslove za normalan život”, a to što se dešava iza zatvorenih vrata, trebalo je tamo i da ostane. Odjednom, moja djeca i ja počeli smo živjeti život u potpunoj izolaciji, pod strogom kontrolom i izloženi svakodnevnom fizičkom maltretiranju.
Njena poruka svim ženama žrtvama nasilja je da hrabro krenu u bolji život zbog sebe i svoje djece, jer na tom putu neće biti same dok god postoje humane žene, poput žena iz Skloništa ,,Bona Fide” u Pljevljima.
Nismo imali gdje da tražimo pomoć. U jednom trenutku, kao jedini izlaz i jedino rješenje vidjela sam skok sa terase. Bilo je 3 sata ujutru. Konačno se ukazala prilika da pobjegnem iz stana i sa djecom odem u Sklonište ,,Bona Fide”. I pored svakodnevnih fizičkih nasrtaja mog nasilnog muža na prostorije Skloništa, ovdje sam našla svoje utočište. Moja djeca i ja sada smo fizički zaštićeni i sigurni. Članice i štićenice Skloništa doživljavale su svakodnevne prijetnje i maltretiranja, ali zajedno nismo posustajale. Unutar Skloništa smo sve bile jedan tim, odlučni da mojoj djeci i meni spasimo i promijenimo život. Mjesecima smo dobijale podršku da se oslobodimo straha i izborimo za svoja prava, a ponajviše ono osnovno, pravo na slobodu, pravo na život.
Nakon godinu dana boravka u Skloništu, podrške hrabrih i solidarnih žena, moja djeca i ja smo povratili stan i sada živimo mirni i srećni.Zahvaljujući podršci organizacije ,,Bona Fide”, danas radim i i zdržavam svoju djecu, samostalna sam, oslobođena straha za život i osnažena da se borim. Sklonište će za mene i moju djecu uvijek biti naša druga kuća, mjesto gdje je naša sloboda počela.
Njena poruka svim ženama žrtvama nasilja je da hrabro krenu u bolji život zbog sebe i svoje djece, jer na tom putu neće biti same dok god postoje humane žene, poput žena iz Skloništa ,,Bona Fide” u Pljevljima.
Jovana Đuričić