Britanska književnica Džejn Ostin preminula je na današnji dan u Vinčesteru od posljedica Adisonove bolesti u 41. godini.
Britanci i svijet obilježavaju 200 godina od smrti voljene spisateljice čija se djela čitaju i dan-danas, izučavaju u školama, a inspiracija su i za pravljenje filmova i serija na osnovu njenih romana kojih nije bilo puno. Posebno čitaocima drag roman je ,,Gordost i predrasude” (Pride and prejudice) iz 1813, sa jednim od najintrigantnijih i omiljenih likova u britanskoj književnosti, Darsijem.
Takođe, tu su romani ,,Razum i osjećajnost” (Sense and sensibility, 1811), ,,Mensfild park” (Mansfield Park, 1814), ,,Ema” (Emma, 1815), ,,Nortangerska opatija” (Northanger Abbey, posthumno, 1818) i ,,Pod tuđim uticajem” (Persuasion, posthumno, 1818). U svima njima kritikovala je britanski društveni stalež s kraja 18. vijeka.
Za ser Voltera Skota ,,ta mlada dama ima dara za opisivanje međuodnosa osjećanja i likova iz običnog života što je za mene nešto najljepše sa čim sam se do sada upoznao.” Tomas Babington Makoli je govorio da nigdje ne postoji takva savršenost romaneskne kompozicije kao kod Ostinove. Mark Tven nije bio tog mišljenja.
– Džejn Ostin? Ja ću ići toliko daleko i reći ću da je svaka biblioteka koja nema nijednu knjigu Džejn Ostin – dobra biblioteka, pa makar bila bez ijedne knjige! – kazao je Tven.
Čitaoci su, uprkos ovim riječima, voljeli i vole oštroumnost, ironiju i vješto prikazivanje i otkrivanje karaktera, posebno žena, tog doba.
Interesantna je činjenica da su njeni romani čitani vojnicima iz Prvog svjetskog rata kao terapija protiv stresa.
Što se tiče privatnog života, tokom života u Batu koji je itekako imao uticaja na njena književna djela, kako piše u biografiji, godine 1802. dobija bračnu ponudu od bogatog ali „krupnog i nazgrapnog“ čovjeka pod imenom Haris Big-Vider koji je bio šest godina mlađi od nje.
Ostinova prvo pristaje na brak kako na nju ne bi gledali kao na usedjelicu, ali brzo se predomišlja, napisavši nećaku u pismu: „Sve se može izdržati i istrpjeti, ali brak bez ljubavi ne“. U biografiji se još navodi da je Ostinova imala natprosječno obrazovanje. Otac Džordž bio je parohijski sveštenik, imala je šestoro braće i sestru Kasandru s kojom je bila bliska i koja je zaslužna za jedini portret Džejn Ostin jer ga je naslikala.
Jedni kritičari kažu da je vodila dosadan život, dok se od drugih čuje da baš i nije bilo tako, te da je imala veliku ljubav zbog koga se nikada nije udala.
Kasandra je uništila većinu pisama koja joj je Džejn slala, ne željeći da dopadnu u ruke susjeda, rođaka, nećakinja, pa i bliskih članova porodice za koje nije imala riječi hvale. To se ogleda i u njenim romanima.
Od danas u Bekingstouku nalazi se njena skulptura koju je pet mjeseci za obilježavanje 200 godina od smrti pripremao Adam Roud. Želio je, kaže za CNN, upečatljivu figuru koja izgleda kao da se kreće gradskim trgom.
– Nema sumnje da će me jedni hvaliti, a drugi kuditi – vjeruje Roud.
U ovom gradu biće organizovane izložbe i festival cvijeća.
,,Bank of England” predstavila je danas novčanicu od 10 funti na kojoj je Džejn Ostin. Moći će da se koristi već od 14. septembra. Međutim, ono što je zasmetalo ljubiteljima djela Džejn Ostin jeste naizgled bezazlen citat na novčanici koji kaže: ,,Nema većeg uživanja od čitanja.” (I declare after all there is no enjoyment like reading!). Problem je nastao što ga u romanu ,,Gordost i predrasuda” izgovara najlicemjerniji lik Kerolajn Bigli, koja ne voli knjige već vidi Darsija, za kojeg želi da se uda, kako čita knjigu, pa sjedne pored njega i pretvara se da čita kada izgovara ove riječi.
B.R.