Glumac i pjevač Frano Lasić nedavno je sa klapom ,,Smrika“ publici u KIC-u ,,Budo Tomović“,u okviru ,,Podgoričkog kulturnog ljeta“, priredio divno nostalgično putovanje, kako je naziv novog albuma.
Praveći uvod u pjesme, kazao je da je upoznao čuvenog Ben I. Kinga, čija je pjesma ,,Stand by me“, baš kao i Lasićeve ,,Zagrljeni“ i ,,Volim te budalo mala“, postala pravi evergrin. Razgovor nakon koncerta smo iskoristili da ga pitamo kako se sjeća tog susreta, kako gleda na nostalgiju, koja mu je pjesma najbliskija srcu i drugo.
Ono što je dalo dodatnu čar cijeloj priči jeste trenutak dok Lasić odgovara na posljednje pitanje, a klapa izlazi na scenu i počinje da pjeva pjesmu ,,Ju te san se zajubija“, tako da je time naše nostalgično putovanje upotpunjeno.
Kako se sjećate susreta sa Ben I. Kingom?
– Upoznao sam ga preko prijatelja Tonija Mandića koji je u to vrijeme bio Artist relations u ,,Atlantic records“-u. Tada sam studirao u Americi. Ben I. King je jedne godine došao u Opatiju i onda smo se slikali s njim, puno smo razgovarali o pjesmi ,,Stand by me“. On je pod drugim imenom rođen i pod pseudonimom Ben I. King je napravio svjetsku karijeru.
Kako gledate na nostalgiju? Ima li nostalgije za Jugoslavijom, prošlim vremenima?
– Ne, jednostavno svi ljudi, pogotovo srednja generacija, sjećaju se nekih pjesama koje su se vrtjele na svim radijima i slušali smo te ploče. To je bila inicijalna ideja, da se napravi koncert koji ima malo jednih, malo drugih pjesama. To je vrlo teško, ima na stotine pjesama. Sad kad bih radio novi koncert, onda bih odabrao drugih 20, 30 pjesama i to se može mijenjati. Meni je izazov bio u tome da se odabere nešto što mislim da bi ljudi mogli znati, da bismo mogli prisjetiti se tih starih pjesama koje se ne vrte toliko više na radiju. Kad sam radio novogodišnji koncert u Beogradu ove godine, onda smo mijenjali repertoar, ali vidim da publika voli to. Onda zapjevaju i kažu: ,,Joj, vratili ste nas u neka lijepa vremena, u neku prošlost, u mladost.“ To je lijepo čuti. I večeras je bilo tako.
Koja je pjesma najbliskija Vašem srcu?
– Ima puno pjesama. S puno tih pjesama sam ja vezan kroz život i pjevao ih sa klapom i u društvu. Uvijek je to zadnja pjesma koju smo izveli ,,Vilo moja“. Meni supruga jako voli tu pjesmu. Onda ja to njoj sam pjevam. Onda naravno da sam rekao ,,hoću sa klapom da to isto uradimo i otpjevamo“. Ta mi je onako baš prirasla srcu. Ima ,,Sinoć kad sklopih oči“, vezan sam uz tu pjesmu jer sam tada počeo filmsku karijeru. To je pjesma koja me je vodila kroz cijeli život i puno puta u životu sam bio u situaciji da je otpjevam, kao kad je bila premijera filma ,,Okupacija u 26 slika” Lordana Zafranovića.
Da zaista postoji vremenska mašina, gdje biste voljeli da Vas odvede?
– Ne bih volio ništa mijenjati, ali je lijepo kad se barem kroz pjesmu može ovako prošetati kroz prošlost.
Bili ste dio glumačke ekipe u seriji ,,Budva na pjenu od mora“. Da li ima još poziva iz Crne Gore za angažman?
– Ja sam slobodni umjetnik već 36 godina i 36 godina kao slobodnjak živim i radim. To je – malo ste ovdje, malo ste tamo, snima se kad se snima. Kad imate stalni angažman negdje u pozorištu, onda je to druga stvar. Prije je čak bilo nešto bolje, utoliko što su se snimale serije po godinu, dvije. Danas i zbog finansija i svega skupa ne mogu da se rade više manje serije, po 15, 16 epizoda. Što se glumačkog samog poziva tiče, naravno da je lakše bilo prije kada je bilo više snimanja nego danas. Isto tako sa filmskom produkcijom. Nema više toliko snimanja, nema više tolikih budžeta, ali, to je moj posao i ja guram.
Razgovor i foto: B. Radonjić