Barski književni stvaraoci i umjetnici iz domena muzike i pozorišne djelatnosti svojim nastupima obilježili su dvadeset sedmi dan 30. jubilarnog Barskog ljetopisa.
Naime, sinoć je ispred Dvorca kralja Nikole bilo upriličeno književno veče na kome su, kroz razgovor sa novinarom Radomirom Petrićem, promovisane nove knjige o Baru: „Povratak u Ulicu Maršala Tita“ Željka Milovića i „Priče ispod Stare Masline“ Rajka Joličića. Program je iste večeri nastavljen u Dvorcu, i to koncertom Dine Desančić (violina) i Safeta Drljana (hramonika). Paralelno sa programima Večernje scene, na Ljetnjoj pozornici se, u okviru Pratećeg programa igrala predstava za omladinu „Revizor“, koju su pripremili i izveli učenici i nastavnici barske Gimnazije „Niko Rolović“.
Svaki od ovih programa privukao je veliki broj ljudi, mahom Barana, koji su bezrezervno podržali svoje sugrađane ne skrivajući ponos na talenat i umijeće koji su sinoć pokazani. Promovisane knjige Željka Milovića i Rajka Joličića bile su lijep i prikladan povod da se svi prisutni podsjete Bara nekada, vremena u kom se razvijao, ljudi uz koje se odrastalo i koji su postali „barske legende“, zatim svih vrijednosti koje Bar baštini kao grad u kome su suživot i zajedništvo uvijek bili glavni označitelji.
– U zbirci „Priče ispod Stare masline“ je sačuvan duh Bara. To su priče koje govore o ljubavi, toleranciji, miru. Ako je Crna Gora zemlja koja je u cijelom svijetu zemlja prepoznata po suživotu, zemlja u kojoj se komšija drži kao brat, u kojoj su mir tolerancija ono najznačajnije, onda je Bar ogledalo Crne Gore i svijeta. Barani su danas najljepši primjer suživota i divne bratske sloge – istakao je Rajko Joličić, poznati crnogorski pjesnik, novinar, glumac, humorista, satiričar i humanista, vječiti barski Djed Mraz.
Na ove priče, lijepo su se nadovezale pedeset istinitih koje je zapisao Željko Milović koje opisuju galeriju slavnih Barana, sada već barskih legendi.
– To je pedeset priča o ljudima koji su bili i stasavali oko nas, od kojih smo mi učili osnove života, ljudi koji su ostali označitelj stare Topolice iz sedamdesetih godina i koji su nama kao klincima i dan danas ostali tako da ih zovemo „čika“. Kako mi starimo nema onog „gospodine Milo“, nego „čika Milo“. Vrlo sam ponosan što moja generacija baštini te manire ophođenja prema starijima – kazao je Milović.
Kazivanja o starini, Baru i svemu onome što ovaj grad jeste, od 22h zamijenilo je sazvučje violine i harmonike. Dina Desančić i Safet Drljan originalan su spoj, koji od 2013. godine svojim neobičnim aranžmanskim pristupom klasičnoj, ali i popularnoj muzici, privlače pažnju javnosti i kod nas i inostranstvu. Sinoć su premijerno na Ljetopisu izveli Vivaldijeva „Godišnja doba“ u njihovoj obradi.
– Večeras premijerno, ne samo na Barskom ljetopisu, nego i uopšte u Crnoj Gori Vivaldijeva „Godišnja doba“ – ciklus od četiri vrlo zahtjevna koncerta što je najambiciozniji projekat kada je u pitanu duo Drljan – Desančić. Ljudi vole Vivaldija. Vrlo je pitak, a sa druge, profesionalne strane uopšte nije naivan i njime apsolutno možete da, u koordinatnom sistemu muzičara, pokažete gdje se nalazite – istakla je violinistkinja Dina Desančić.
I zaista, duo Drljan – Desančić je, pored umijeća i virtuoznosti na violini i harmonici, pokazao i da je omiljen među publikom koja nije krila zadovoljstvo koncertom ni u toku, a ni po njegovom završetku. Cjelokupno veče na Barskom ljetopisu u utorak je, zapravo, bilo još jedna potvrda da ovaj grad i te kako ima potencijala i talenta u svakom domenu.
Sjutra predstava „Ko rukom odneseno“ u režiji Boba Jelčića
Pozorišni program Večernje scene Barskog ljetopisa nastavlja se u četvrtak, 13. jula, kada će se na Sceni u Starom Baru, od 21h, igrati predstava ITD teatra iz Hrvatske, u režiji Boba Jelčića „Ko rukom odneseno“. U predstavi igraju: Ivana Krizmanić, Marko Makovičić i Jerko Marčić.
O predstavi: „Ko rukom odneseno“ Bobe Jelčića kompleksna je priča o međuljudskim odnosima, ljubavnima i prijateljskima. Reklo bi se, Marko je uspješan čovjek. Škola, fakultet – na vrijeme, posao – dobar, u dobroj kompaniji, dobro plaćen, pa zatim – karijera, djevojka, prijatelji, skoro pa savršeno. On je, kao mnogi, znao zabasati u različite probleme, poslovne ili privatne, međutim, što god to bilo, on se osjećao dovoljno sposobnim i spretnim uhvatiti se u koštac s njima. Imao je, osim toga, priličan broj poznanstava i nekolicinu stvarno iskrenih prijatelja, od kojih je i u najtežim trenucima mogao tražiti pomoć. Ali, sad se ispriječilo nešto veliko i bolno, nešto što još nije iskusio, barem ne u toj mjeri. Nešto s čim se ne zna nositi. Nešto što ga čini beznadnim i depresivnim. Već danima muči se s tim, prevrće i obrće razne mogućnosti, traži način kako da to prebrodi; ali ne, i ne, rješenja nikako ne nalazi. I ne samo to, nego, kako vrijeme ide, stvari postaju još gore. Što da se radi? U takvom stanju, dakle, skoro na ivici očaja, on naziva svoje najbolje prijatelje; jedan, reklo bi se, konvencionalniji bračni par, u namjeri da im se povjeri i zamoli ih za pomoć. Znalo se nekad i ranije događati da, kad mu se sve prelije preko ivice, naprosto bane u njihovu kuću na kraju grada i istrese pred njih sve što mu je na duši. Međutim, sada nije siguran da će sve biti tako jednostavno. Hrli tamo s velikom dozom sumnje u povoljan ishod. Po utjehu ne ide, ona mu u ovom času ne bi puno značila. Dakle, Marko dolazi do njih, do svojih prijatelja, i započinje svoju priču…
Kritika je za ovaj originalni komad kazala: „Emocionalni spektar predstave bogat je i sofisticiran, pogotovo znamo li da se u formalnom smislu ne događa gotovo ništa: jedana posjetaprijatelja bračnom paru, pokušaj razgovora o prijateljevu prekidu veze, pokušaj razgovora o tome kako će se svi ubuduće odnositi prema prijateljevoj bivšoj djevojci.No transakcije koje se odvijaju među likovima, kao i u njima, pravo su vrelo i današnjeg političkog trenutka i ritualnih dimenzija socijalnih odnosa. Redatelj Bobo Jelčić pritom nije dokumentarista. Sve su transakcije u nekoj vrsti poetske povišenosti (s brojnim ponavljanjima i namjernim zamućenjima jasnoće rečenica, naglašavanjem ili isticanjem fizičke geste, insistiranjem na gotovo plesnoj mikrostrukturi gradiranih reakcija), ali samo zato da otkriju ono što deklarativna moć jezika nastoji sakriti“.
Ulaznice za predstavu su u prodaji svakog dana od 10h do 12h i od 17h do 21h, na biletarnicama u Domu kulture (osim u popodnevnom terminu na dan igranja) i u Starom Baru. Cijena ulaznice je 5 eura.