Hotel ,,Aleksandar“ u Budvi sada sija novim sjajem zahvaljujući saradnji Hotelske grupe ,,Budvanska rivijera“ i ,,Studija Zec“, na čelu sa jednim od najeminentnijih arhitekata Evrope Amirom Vukom.
Ovaj bosanskohercegovački arhitekta ugradio je u hotel dušu, kao što to čini u svakom objektu za koji je zadužen.
Za uspješnu arhitekturu, kaže za MNE magazin u ovom intervjuu, treba razuman i ekonomičan investitor koji cijeni struku, a upravo takva bila je, dodaje Vuk, Hotelska grupa ,,Budvanska rivijera“.
Sa njima je sarađivao i u adaptaciji hotela ,,Castellastva“ u Petrovcu, te hotela ,,Palas“ i sada se već saradnja pretvorila u prijateljstvo.
Ponovo biti mlad u starijim godinama, rečenica je kojom nam Vuk opisuje dizajn renoviranog hotela ,,Aleksandar”.
Kako je došlo do saradnje sa Hotelskom grupom ,,Budvanska rivijera“?
– Naš rad je prepoznao menadžment te firme, bivši izvršni direktor g. Vule Tomašević, g. Rađenović Ljubomir, nova izvršna direktorica Katarina Kažanegra, nezaobilazna Sanela Kahrović, kao i gospođa Mare Miloš koja je bila fan naših prostora. Za tango – potrebno je dvoje. Tako i za uspješnu arhitekturu treba razuman i ekonomičan investitor koji cijeni struku. To je upravo Hotelska grupa Budvanska rivijera.
Jedan od prvih zajedničkih projekata je adaptacija malog remek djela hotelske ponude Crne Gore 70-ih godina, hotela Castellastva u Petrovcu, što je bila velika obaveza i čast. Trebalo je ispoštovati zadato, dodati nove sadržaje, nove vertikalne komunikacije, uklopiti bazen u maslinjak u sjeni iza hotela, ali i očuvati izuzetno razruđenu matricu starog hotela. To vam je kao obrada starog hita – kako od tako odgovornog i zadanog napraviti novu vrijednost? Uspjeli smo dobiti nagradu za renovirani hotel, ,,Wild Beauty Award 2014” za najbolji novi hotel u primorskom dijelu Crne Gore. Uspjeli, jer gosti i popunjenost hotela, njegova zavodljivost ga čine odlično ocjenjenim od strane gostiju, a to je najrelevantnije.
Pored toga radili smo i redizajn kongres sale u hotelu Palas u Petrovcu, a u Budvi smo nastavili saradnju na adaptaciji hotela Aleksandar u sklopu turističkog naselja Slovenska plaža. To je prvo veće hotelsko naselje u bivšoj državi kojeg je projektovao slovenački arhitekta – majstor JURI KOBE. Sudbina je htjela, pa sam još kao student radio na konkursu ,,Slovenske plaže”. Tako da se sjećam srušene Budve, starog hotela Avala i njegovih ruina.
Adaptacija hotela Aleksandar bio je sličan zadatak kao i hotel Castellastva – spremiti dobrog školarca za veću školu, iz gimnazije na fakultet. Hotel Aleksandar je već trpio neke adaptacije, pa je bilo potrebno to ispeglati i svemu dati novu energiju koju gost mora osjetiti. Ovaj kompleks to zaslužuje. To je jedinstven koncept hotel – naselja, humanih dimenzija i logike koja godi čovjeku. Kad je sihronizacija odlična, onda dvoje postaju jedno u plesu. To smo postigli uz nadzor našeg mladog, ali plemenitog Igora Tomića, koji je sad više član Budvanske rivijere nego Studia Zec. Hvala mu u moje ime, jer ovo ne bi bilo tako dobro obojeno ljudskim relacijama da nije njegovog doprinosa. Najvažnje, mi smo iz ove relacije izašli bogati, jer smo stekli istinska prijateljstva i mnogo saznali. Hvala svim onim ljudima iz Budvanske rivijere, od menadžmenta, dragih sobarica do nezaobilaznih prijatelja (kad si daleko od kuće) konobara.
Kojom idejom ste se vodili u dizajniranju hotela ,,Aleksandar”?
– Kod ovakvih poslova niz je inspiracija. Prvo je zatečeno stanje, drugo genius loci – tj. logika lokalne tradicije građenja, treće potrebe vremena u kojem se adaptira, četvrto vječni limiti i potrebe za optimalnošću. Mašta je ispred znanja. Tako smo mi odmaštali sobe za hotel Aleksandar. To je jedan ,,light” enterijer mediteranskog štiha. Svijetli enterijer sa akcentom plave i još po koje boje u kontrastu sa kamenom oblogom – na kojoj se oko odmara i nezaobilaznog ženskog elementa svake hotelske sobe – tkanine. To su ukratko elementi atmosfere sobe. Sobe imaju dimenziju tadašnjeg doba u kojem su projektovane, sa obaveznim velikim terasama. Naš zadatak je bio to apostrofirati i unijeti svježinu kako bi se novi spirit prostora ukazao.
Lijepa u mladosti, zanosna i u starosti baš kao i glumica Cathérine Deneuve.
Kažete: ,,Dobar dizajn uklapa se u jednu rečenicu.“ Koja je to rečenica u slučaju renoviranog hotela,,Aleksandar“ u Budvi?
– Ponovo biti mlad u starijim godinama – može ako se ponovo zaljubiš. Tako kažu romantičari. To podrazumjeva lifting, peglanje, ali prije svega energiju koja donosi to novo.
Izjavili ste: ,,Imam istočni odnos prema prostoru.“ Šta to znači? Manje je više? Takođe, kakav je Vaš odnos prema feng shuiju?
– Ne, ja često spominjem da mi Sarajevo daje prostorne lekcije. Istok je horizontala- zapad vertikala. Životni simbol čovjeka je pravi ugao. Na istoku se ljudi poklone prostoru kad ulaze. Vrata Gotičkih katedrala veća su od kuća u Japanu. Minimalizam Japana je mentalna higijena, a minimalizam zapada make up. Ko je u pravu? Oboje! Rečenica koju koristi Mies van der Rohe – manje je više – je ustvari ukradena iz taoizma. Tao filozofija se da naučiti, ali se ne da objasniti. Ona te uči da do svake spoznaje moraš doći sam. Sam si naučio šta je visoko, duboko, daleko ili blizu. Čovjek je sam sebi najbolji učitelj. Manje je više je ustvari praznina. Čaša je korisna, ali tek kad onu prazninu popuniš vodom postaje upotrebljiva. Zato je puno korisno, a prazno upotrebljivo. Zavodljivost Slovenske plaže je u onim prostorima između kuća, u praznini izvedenog. Svak od nas ima svoj feng shui. Ne volimo ni mi sjediti na samom uglu stola ili recimo naše tijelo pokazuje i osjeća svaku promjenu bolje od svih kazaljki. Feng shui je odnos tijela i prostora.
Rekli ste: ,,I gdje god da odem, donesem im malo mirisa Sarajeva.“ Je li tako bilo i u adaptaciji hotela ,,Aleksandar“?
– Od sebe se pobjeći ne može. Svi mi stvaramo po svom karakteru, neko je ozbiljan, neko arogantan, neko preplašen, itd… Ja volim šalu, jer ko ne stavi osmijeh na lice kad ustane taj se nije obukao.
Izjavili ste: ,,Uvijek tražim to nešto lirično.“ Što ste lirično pronašli u hotelu ,,Aleksandar“?
– Opisao sam već neke momente. U onakvim prostorima vi se izgubite jer vas vrate u ljudsku dimenziju. Ponovo probude dijete u vama. Djeci je u ovakvim prostorima najbolje pod uslovom da ne nose iPad. Kako reče Bure iz Sarajeva – nova opasnost po djecu je iPedofilija.
Vi ste mnogima inspiracija. A ko je Vama inspiracija? Koja je najljepša građevina koju ste ikada vidjeli?
– Sve što prepoznam kao iskreno. Prvo ljudi koji su šamani svoje profesije, koje ne pamtiš po imenu, nego po onome šta mogu uraditi. Takve je profesor Bogdan Bogdanović zvao protomajstori. Alhambra u Granadi je sevdah nad sevdahom. Nezaboravan je i odnos Starog mosta i rijeke Neretve u Mostaru – ko to vidi, za života ne zaboravlja.
Svaki objekat je, pretpostavljam, priča za sebe. Ali ipak, možete li reći koji su to trendovi u enterijeru na kojima Vi insistirate?
– Biti svoj, jer ništa brže ne izađe iz mode kao moda.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac
