Crnogorski pozorišni i TV reditelj Danilo Marunović naš je današnji gost u rubrici ,,U ogledalu”. On pripada mlađoj generaciji i široj publici teatra, poznat je po brojnim predstavama i dokumentarnim filmovima od kojih izdvajamo „Sad Song”, „Montenegrin Beauty”, „Evropa u mom gradu” , „Lud za tobom”, „Koza ili Ko je Silvija“… Uradio je i dokumentarni film ,,Preludijum za snajper” koji govori o životu i radu našeg proslavljenog umjetnika Dimitrija Popovića, sa kojim je obišao mnoge svjetske gradove, pored ostalih i Holivud. Za to iskustvo kaže da mu je najdraže profesionalno iskustvo ikad.
Naš sagovornik trenutno je član jubilarnog, 30. Barskog ljetopisa i za MNE magazin kaže da mu je ogromna čast da je dio te priče na kojoj je odrastao jer je njegov otac, Slobodan puno radio na tom festivalu. Pored ovog angažmana u završnoj fazi je filma pod nazivom ,,Mirsada” čija se premijera očekuje 18. jula, u Crnogorskom narodnom pozorištu. Riječ je o uzbudljivoj priči koja dolazi sa periferije Podgorice, i govori o onom licu našeg grada koje je većini nas sasvim nepoznato i strano.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– U tom korpusu sjećanja dominiraju mirisi i zvukovi kolonjskih voda i skupih viskija na koje su mirisali veliki glumci i reditelji koji su ostajali do kasno u našem stanu, nakon ionako kasnih projekcija na EX YU festu koji se održavao u Kino Kulturi. Živjeli smo blizu kina, a skriven ispod trpezarijskog stola slušao sam dugačke razgovore u kojima su se smjenjivali različiti akcenti i dijalekti iz regiona, uzbudljive priče ispričane vrhunskim oratorskim vje[tinama, intelektualni sparinzi među gospodom na temu umjetnosti, politike, rata koji se dešavao… To su one sjajne priče koje su počinjale tipa: ,,Danilo Kiš mi je u jednom pariskom pijanstvu priznao da…”, ili „Kad sam prvi put išao kod Tita“… Kasnije sam tek razumio da su me ti čulni spektakli zauvijek zarazili filmom i pozorištem. Osim toga, vjerujem onora od te ekipe kupio manire, ideološke stavove, priče, kodekse ponašanja itd.
Kada ste zaradili prvi honorar i na šta ste ga potrošili?
– Počeo sam rano da zarađujem i sav novac sam uvijek trošio isključivo na zabavu. Kako sam odrastao koncept ,,zabave” je postajao sve zahtjevniji, sofisticiraniji i delikatniji, tako da najveći dio mojih zarada, kako tada tako i danas odlazi na hedonizam. Jednostavo, na nekoliko stvari: dobra hrana, vina, putovanja. Ipak, sjećam se da sam za prvi honorar kupio povratnu kartu za Pariz. Tamo je moj brat živio u toku studija, a ja mu se pridruživao kad god sam mogao.
Na čemu insistirate u poslu?
– Moj posao je specifičan. Režija je profesija čija je kostanta jedino zanat, sve ostalo konglomerat različitih iskustava, vještina, talenata, obrazovanja i što više u svojim rukama imaš ovih osobina, postaješ zanimljiviji kao reditelj. Međutim, ono što ne mogu oprostiti umjetniku, to je nedostatak hrabrosti. Hrabrost je najveća vrlina stvaraoca.
Šta za vas znači prava ljubav?
– Kako moje životno iskustvo na ovu temu raste, tako sve više shvatam da sam sve dalji od odgovora na ovo pitanje. Nije baš da sam šampion u duelima te vrste, moram vam priznati. Ljubav je ipak vještina, a ja je nikad do kraja nisam savladao. Na žalost.
Putovanje koje pamtite?
– Jednomjesečni ,,road trip” kroz Sjedinjene Američke Države, prošle godine u ovo vrijeme. Virtuoznost i slobodarski duh uličnih džezera New Orleansa, vašingtonsko nasljeđe američke istorije i administracije, ekstravagancija i haos super stara među svjetskim metropolama -New Jorka, pustinjska egzotika New Mexica, šarm LA-a kojeg grade armije ludaka, luzera i frikova koji dolaze tamo da dožive američki san… Uprkos drugim posjetama Americi, koje su bile profesionalno značajnije, možda i uzbudljivije, u ovom slučaju sam bio gost američke vlade na sjajnom programu zajedno sa 40 ljudi iz svih krajeva svijeta. Ako postoji putovanje iz snova, onda ovako treba da izgleda po meni.
Koje je vaše omiljeno jelo?
– Rumbač pečen u soli. Rep od grdobe spremljen sa njokama. Brodet od Murine. Dakle-riba.
Koju biste knjigu/ film preporučili?
– Pošto dolazim iz tog svijeta, preporučiću film – Being there. Filmski klasik. Ko nije odgledao neka to uradi. Kako bih čitaocima približio, svima omiljeni i odlični Forest Gump je zapravo replika ovog remek djela.
Kojeg umjetnika biste oživjeli i zašto?
– Džima Morisona. Da unese nemire i strasti, bunt i prkos, poeziju i seks u živote ovih atrofiranih muškaraca i žena, iz ovih zombi generacija, bezličnih hipstera koji žive na 20 posto svega plašeći se sopstvene sjenke… Da nam još jednom pokaže kako se živi bez prezervativa na sopstveni život. I da nam kaže, posebno nama muškarcima, kako nam brade i punđe groteskno stoje.
Pjesma Vašeg života je?
– ,,The End”, od grupe The Doors.
I.M.