KOLUMNE
ŽIVOT: Ne čekaj bolje sjutra da budeš srećan
“Ženiš se prije tridesete, jer tako treba.
Normalan si.
Imaš dvoje djece.
Diplomu.
Posao.
Račune za struju.
Račune za telefon.
Ljetovanje od deset dana.
Možda 15.
Escape weekend u Beč.
Plus zdravstveno osiguranje.
Plus životno osiguranje.
Penzijsko osiguranje.
Račune za grijanje.
Žuriš kući iz kancelarije.
Danas je nedjelja.
Vodiš ljubav svake druge nedjelje.
Sa ugašenim svijetlom.
Mirno.
Misionarski.
Nekada i četvrtkom kada ti otkaže psihijatar.
Budi normalan.
Petak je dan kada ti tvoja jednostavna žena kuva boraniju.
Odustao si od sna da gajiš pčele.
I od toga da se često smiješ.
Ideš u teretanu, jer tako treba.
Voziš se u koloni.
Nikada ne pretičeš.
Nešto ne umiješ više da voliš.
Želio bi.
Kasnije i to nestaje.
Lažeš da si dobro.
Lažeš da se smiješ.
Lažeš.
Ne smeta ti prašina na omiljenoj ploči.
Na cijelom gramofonu.
Pušiš krišom.
Psuješ vozače.
Psuješ pješake.
Psuješ bicikliste.
Psuješ komšije.
Psuješ ženu.
Psuješ djecu.
Psuješ život.
Računi, računi, računi.
Imaš previše bora.
Imaš par godina u inostranstvu.
Neka bježanja od sebe stvarnog.
Opiješ se nekada
Nikad sam.
Sa društvom.
Jer tako treba.
Pjevaš, jer kažu da su takvi ljudi radosni.
U avgustu otplaćuješ kredit.
Imaš 20 godina više.
Čekaš lift.
Jezivo si miran kad se pokvari.
Čekaš u redu.
Čekaš u banci.
Čekaš da ti žena ponovo kaže “volim te”.
Čekaš da je opet zavoliš. Čekaš ljeto.
Čekaš da odškoluješ djecu.
Čekaš da udaš ćerku.
Čekaš da oženiš sina.
Čekaš da se penzionišeš.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš svijetla vremena.
Čekaš bolje sjutra
Da budeš srećan.
Izuj se.
Hodaj bos.
Tada smiješ da hodaš i po travi.
Kupaj se dok sviće.
Pričaj o stvarima koje voliš.
Nikada ne obrći palačinke nožem ili rukom, samo bacanjem u vazduh
Odlijepićeš je sa plafona, ne brini.
Nauči da razbijaš jaje jednom rukom. Igraj se u supermarketu uslužnom kasom, to je blagodet.
Ljuljaj se u tri ujutru.
Naruči pet kugli sladoleda.
Nasmij se upozorenju ‚‚samo za djecu“. Prođi ispod prskalica u parku!
Stani ispred vrata sa senzorom, pljesni, pa se pravi da su se otvorila na tvoju komandu.
Baci kap, dvije vode na vrelu ringlu i zamisli da si čarobnjak koji baca čini (ako nemaš ‚‚senzor vrata” blizu kuće).
Šetaj pored rijeke.
Gurni prst u rijeku, nećeš ostati bez njega.
Vodi ljubav.
Ujutru.
U podne.
U sumrak.
Uveče.
U dva.
U tri ne možeš, tada ideš da se ljuljaš.
Vodi ljubav stalno.
Svuda.
I ne sa svakim.
Nikako ne sa svakim.
Ako imaš priliku da vodiš ljubav na nekom krovu zgrade, po slikarskom platnu uvaljan u boje, umočene kose u temperu uradi to.
Ako nemaš tu mogućnost, prvo kupi platno, stvori je.
Slikaj – sa njom.
Ili njim.
Okačite sliku iznad kamina.
Neka vas svi gosti uvijek pitaju čija je slika.
Zagonetno se smješite.
Držite se za ruke ispod stola.
Pomazi je po stomaku gdje je remek djelo vaše slikarske tehnike.
Ljubi.
Grli.
Golicaj.
Pleši.
Praštaj.
Maštaj.
Putuj.
Ne propusti pravljenje figurica od plastelina.
Ne propusti prvi jorgovan.
Ni posljednje lubenice.
I to da se umažeš jogurtom.
Ili da pričuvaš nečijeg mezimca.
Smij se.
Mnogo se smij.
I ne pokrivaj usta rukama, jer imaš jedan krivi zub, samo neka je zdrav.
Više bole krivi putevi u životu.
Pravi musaku.
Pravi porodični turnir u kartama.
Čitaj čitav vikend.
Pokisni.
Slušaj muziku rizičnih decibela.
Okreči sobu u žuto.
Pjevaj, ako tako osjećaš.
Plači, ako tako osjećaš.
Kupi šator.
Najveći u radnji. I opremu za kampovanje.
Slaži slagalice.
Zovi redovno roditelje, jer tako želiš.
Javi se iako je prekasno.
Posoli ako nije slano.
Ne zaboravljaj prijatelje.
Ne zaboravljaj stvari po ‚‚džepovima”, tu su neke važne sitnice.
Stavi malo više pjene u kupku.
Uuu, i pravi balončiće.
Pričaj “po starinski”.
Nekada se samo obmani.
Pričaj o stvarima koje voliš.
Pričaj o ljudima koje voliš.
Nije teško naći ljude prema kojima nijesi ravnodušan.
Nije teško voljeti.
Pričaj i o stvarima koje te muče.
Pričaj. I slušaj.
Budi brižan i samilostan.
Pomoli se onda kada iskreno osjećaš.
Njeguj ljubav.
Govori Mi, umjesto Ja.
Ne bježi od sebe. Ne plaši se.
Lijep si i nasmijan i namršten.
Pa šta ako znaš samo dva akorda na gitari.
Izgradi u sebi, ne oko sebe.
Zasadi hektar kalemljenih trešanja.
Donesi joj sjeme za nanu i origano sa službenog puta.
Čekaj, pa ti nemaš službeni put.
Postao si ono što želiš.
Onda se odvezi biciklom do pijace i kupi.
Budi kreativan, ništa nije glupo ako je namjera prava.
Oboji svoj svijet.”
Autor: Jovana Bajagić
Izvor: 6yka.com
