MAGAZIN SLAJDER
IVANA ŠEBEK U OGLEDALU: Imam posebne senzore za one koji pokušavaju da manipulišu
Rođena Bjelopoljka. Završila Fakultet političkih nauka, urednica Dnevnika TVCG, uskoro magistar međunarodne ekonomije… to je Ivana Šebek, naša današnja gošća u rubrici ,,U ogledalu”.
Radi od druge godine studija. U Atlas Televiziji godinu je provela kao urednica i voditeljka zabavnog programa uživo, u Radiju Antena M bila je urednica glavnih informativnih emisija pet godina, a urednica i voditeljka Dnevnika TVCG u 19 i 30 je od novogodišnje noći 2011/2012.
Upravo pominjući posao, kaže da insistira na tačnosti, brzini, efikasnosti, ,,pravilu druge strane”.
Veliki je fan rada Denzela Vošingtona, Endija Garsije i Džodi Foster. Oživjela bi, dodaje, Fridu Kalo da joj priča o ljubavi sa Dijegom Riverom.
Kad je na putu, živi svoj plan duše.
Tetka i Maša, Matija i Martin
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na to da sam bila razmaženo mezimče. Na miris maminih krofni, na igru žmurke u naselju Pruška u Bijelom Polju gdje sam odrasla, u kojoj učestvuje više od četrdesetoro djece, pa na kraju zaboravimo ko je sve u igri. Zatim na pentranje po lozi u dvorištu, na miris omraženih viršli iz vrtića, na lutku koja je tada bila popularna, a koja je izgledala kao prava beba, zbog koje sam, kada sam je dobila na poklon, bila presrećna. Na prve Nike air max patike koje mi je kupio tata, iako su bile preskupe, u petom osnovne. Zaista je bilo lijepo odrastati u to vrijeme.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Kako da ne, odlično se sjećam da sam prvi honorar zaradila sa 16 i po godina na ljetnjem raspustu. Kupila sam za cijelu zaradu, tadašnjem momku poklon povodom pola godine zabavljanja. Zato sam i odlučila da radim.
Na čemu insistirate u poslu?
– Na tačnosti, brzini, efikasnosti, pravilu druge strane. Novinarstvo je ukratko to nabrojano. Generalno, mnogo poštujem otvoren poslovan razgovor. Imam posebne senzore za one koji pokušavaju da manipulišu. Odmah su škartirani.
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Knjiga imam mnogo za preporuku, izdvojiću ,,Putovanje dusa”, Majkla Njutna. Od srca. A kao filmofilu, takođe mi je teško da izdvojim film. Ljubitelj sam glume Denzela Vošingtona, Endija Garsije, Džodi Foster. Preporučujem kultni ,,Kontakt”, ali i ,,Posljednji kralj Škotske”, ,,Interstellar”.
Koje jelo najviše volite?
– Sreća moja pa imam odličnu genetiku, ali i treniram redovno. Kažem često – ja treniram da bih mogla da budem hedonista kakav jesam. Probala sam mnogo jela, putujući po svijetu. Već neko vrijeme sam isključila crveno meso. Izdvojiću hobotnicu na žaru, ali i školjke, uz neko dobro bijelo vino.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Srodna duša, otvoreno srce i spremnost da dajete, ne samo da uzimate. Mnogo smijeha, mnogo avanturističkog duha, mnogo skitanja. Ljubav je čudesna. Ja volim da volim.
Sa putovanja u Francusku
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Fridu Kalo. Da mi priča o fatalnoj ljubavi sa Dijegom Riverom. Koliko su njene tolerancija i ljubav bile bezuslovne, to je za dubok naklon. Bila je sa upadljivom fizičkom manom kao posljedicom bolesti dok je bila dijete, ali ona je ipak bila puna samopouzdanja. Svi znaju da je i kasnije imala još jednu nesreću… Ali ona je bukvalno prkosila svim životnim preprekama. Dijego je bio veliki zavodnik, bez utemeljenja rekli bi, ali ona ga je beskrajno voljela. Sjajna bića.
Njujork
Putovanje koje pamtite?
– Japan, Meksiko, Indonezija, Kina, Njujork, Malezija, Južna Afrika… Kad sam na putu ja živim svoj plan duše.
Pjesma Vašeg života je?
– S godinama sam napravila selekciju svega, od hrane preko ljudi, pa i do vrste muzike koju slušam. U potonje vrijeme radije slušam duhovnu muziku, te određene mantre. Omiljeni mi je sjajni umjetnik Andrea Bočeli, ali i Oliver Dragojević. Moja pjesma i meni posvećena, ipak je Dinova ,,Laku noć moja mala barbiko”.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
