MAGAZIN
VASPITANJE: Ove stvari ne treba raditi za dijete kada postane tinejdžer
Ono što nekima možda izgleda kao neodgovorno roditeljstvo je nešto što ja zovem roditeljstvo sa svrhom, sa ciljem da kod djece izradim ključne životne vještine.
Ne sudite mi ako vidite moje dijete kako sjedi u ćošku za vrijeme fizičkog jer nema opremu.
Ne sudite mi ako nije predao domaći zadatak koji je ostao na radnom stolu.
Ne sudite mi ako dobiju neopravdani jer su se uspavali.
Prestala sam da im pravim sendviče i pakujem ručak, odavno.
Ne donosim im zaboravljene ručkove, domaće zadatke, opremu za fizičko…
Kako bih, na kraju, odgojila nezavisne, sposobne ljude ako ja radim sve za njih.
Zato, od sljedeće školske godine, za svog tinejdžera prestanite da radite ovih sedam stvari.
Da ih budite za školu
Ako još za svog mezimca izigravate budilnik, iako je odavno premašio jednocifren broj godina, vrijeme je da prestanete. Moja djeca su to za ustajanje na vrijeme sama bila odgovorna već od petog razreda. Uspavaće se ponekad, sigurno, ali kad budu morali da bez doručka izjure, sljedeći put će bolje razmisliti da li im se isplati da odspavaju „samo još pet minuta”.
Jedna moja poznanica rekla mi je da su njeni tinejdžeri toliko slatki kada se ujutru protežu i neće da ustanu i da uživa u tome da ih svakog jutra ona budi. Moji sinovi su meni neodoljivi, ma najdivniji. Ali to ne znači da ne moram od njih da napravim samostalne, sposobne mlade ljude.
Spremate im doručak i pakujete ručak
Moj jutarnji alarm je zveckanje tanjira koje moja djeca sklanjaju za sobom nakon doručka. Moj posao je da obezbjedim da oni kad ustanu imaju šta da doručkuju, ali svakako nije moj posao da im postavljam i sklanjam za njima.
Isto važi i za pakovanje ručka. Moj posao je da obezbjedim da je u kući uvijek dovoljno namirnica i skuvan ručak, a pakovanje je njihov zadatak.
Nosite im zaboravljene stvari u školu
Roditelji, nemojte propustiti priliku da na manje bitnim stvarima u životu vaša djeca osjete šta znači snositi odgovornost za svoje postupke. Zaboravio si opremu za fizičko? Nađi način da se opravdaš ili dobij neopravdani pa sljedeći put malo više misli o svojim obavezama.
Kod nas se zna – nema slanja poruka mami i tati da nešto zaboravljeno dobace do škole. Pošalju oni ponekad, ali veoma rijetko to zaista i uradimo (eventualno ako su u pitanju ključevi od kuće ili bilo šta što je vezano za njihovu bezbjednost). U suprotnom – šteta.
Preuzimate odgovornost za njihove zaboravljene obaveze
„Jao! Pa ja za sjutra imam da završim rad iz likovnog! Treba mi glina!”. Već je osam sati, knjižare ne rade, pa sjedate u auto i obilazite grad u pokušaju da nađete sve što je potrebno i, razumije se, pomognete svom mezimcu da završi projekat. Ja – ne! Osnovnih stvari uvijek mora biti u kući i o tome brinem (plastelin, bojice, papiri…). Ali ako je moj tinejdžer zaboravio na svoje obaveze, svakako neću od toga praviti hitan slučaj u posljednji čas. Žao mi je, sjutra ćeš nastavniku morati da objasniš šta se desilo.
Perete sav njihov veš
„Šta? Nijesi mi oprala zelenu majicu?” Ovo mi je uvijek zgodna prilika da ih podsjetim da moja svrha nije da njima služim. I da nijesam ja jedina u kući koja umije da uključi mašinu za veš. Djecu treba na to podsjetiti sa vremena na vrijeme. Onog momenta kad zaborave da ja nijesam njihova sluškinja, dobiju pune ruke veša za pranje.
Veš najčešće perem ja i svako dobije svoju gomilu koju potom slaže i sortira. Ali to ne znači da nijesu sposobni da na sebe preuzmu čitav proces.
Zivkate njihove nastavnike ili im pišete na Fejsbuku, Vajberu…
Ako naše dijete ima problem sa nastavnikom ili trenerom, to je njegova odgovornost. Nema šanse da ćemo mi, kao roditelji, uskakti na svaku nesuglasicu i riješavati problem. Na taj način rušimo autoritet nastavnika.
Naučite dijete da ako mu je nešto zaista važno, onda treba da nauči da se za to izbori sam ili da, ako ne može, dođe i zatraži pomoć. Naravno, ovdje mislim na svakodnevne situacije i konflikte do kojih dolazi u normalnim odnosima nastavnik – učenik. Nećete sigurno ignorisati bilo kakve neprimjerene odnose ili situacije.
Miješate im se u školovanje
Spustite olovku, dragi roditelji. Nikakvo zajedničko pisanje zadataka, propitivanje, pomaganje ne dolazi u obzir kada je riječ o tinejdžerima. Svakako da ćete uvijek biti zainteresovani za njihove zadatke, napredovanje u školi, ocjene, ali da se miješate do te mjere da na kraju lekciju naučite bolje nego dijete, ne dolazi u obzir!
Šta je vaš cilj?
Želite li da odgajite sposobnog, preduzimljivog mladog čovjeka?
Ako je tako, onda je vrijeme da se povučete iz svakog posla, svake obaveze koju vaše dijete može da obavi samo. Znam ja da su oni vaša djeca i da je lijep osjećaj udovoljiti im sa vremena na vrijeme, ali granice moraju da postoje.
Više od svega želim da budem sigurna da, kad moja djeca dođu u situaciju da u potpunosti sami moraju da riješavaju neki problem, da ću moći mirno da se povučem i to im dozvolim.
Zato vas molim – ne sudite mi kad vidite moje dijete kako trči za autobusom koji odlazi, kako jedini nema opremu za fizičko pa sjedi sa strane.
Sve je to sa ciljem i svrhom.
Izvor: detinjarije.com
