DRUŠTVO SLAJDER
LJUBIŠA TUMBAKOVIĆ U OGLEDALU: Ako kriterijumi nijesu poremećeni, svi ciljevi mogu biti ostvareni
Selektor crnogorske fudbalske reprezentacije, osvajač brojnih priznanja kao trener, a najviše sa FK Partizan, Ljubiša Tumbaković posljednjih dvadesetak dana proveo je u Podgorici sa igračima koje je pripremao za veoma važan meč protiv selekcije Jermenije za kvalifikacije na Svjetsko prvenstvo 2018. godine u Rusiji. Kraj meča dočekao je sinoć sa osmjehom jer ,,hrabri sokoli” slavili su 4:1.
Iako, kako kaže, ima još dosta da se uradi, naročito na infrastrukturi kada je fudbal u Crnoj Gori u pitanju, nije krio zadovoljstvo sa uslovima u kojima se „sokoli“ pripremaju. Na naše veliko zadovoljstvo prihvatio je da rijetke trenutke odmora podijeli sa čitaocima Montenegro magazina i otkrije neke detalje iz privatnog života.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Djetinjstva se uvijek rado sjećam. To su sjećanja na neke lijepe stvari, igru sa drugarima iz kraja. Ja sam imao tu sreću da sam odrastao u kraju Beograda koji se zove Dorćol. Djetinjstvo sam sa porodicom proveo u jednoj kući sa dvorištem koje je bilo puno djece. Tu smo imali sve. Ono što smo najviše voljeli, pored igranja fudbala na ulici, bilo je pentranje po stabilima višanja, trešanja i kajsija koje su bile u dvorištu. Kad „vraćam film“ iz tog perioda vezujem ga i za početke bavljenja fudbalom u beogradskom Radničkom i prijatelje. Sjećanja iz tog perioda su zaista neprocjenjiva.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara i na šta ste ga potrošili?
-Prvi honorar sam zaradio sa sedamnaest godina. Ja sam svoju fudbalsku karijeru počeo u FK Partizan gdje sam počeo i prošao sav put od najmlađih kategorija do seniora. Na početku sam sa nekoliko suigrača potpisao stipendijski ugovor sa upravom kluba. Ne sjećam se o kolikom iznosu se radilo, ali znam da mi je jako značilo jer je bilo moje. Toliko je vremena prošlo, da stvarno ne mogu da se sjetim na šta sam potrošio taj novac.
Na čemu insistirate u poslu?
-Na prvom mjestu na profesionalnosti. Ono što je veoma važno je odgovornost i disciplina. Uz pomenute osobine za dobar timski rad je jako važna odanost, privrženost i jedinstvo najbližih saradnika. To su sve stvari koji pomažu da se ostvari ranije zacrtan cilj i uspjeh u poslu. Ako kriterijumi nijesu poremećeni onda svi ciljevi mogu biti ostvareni. Imam sreću da, u poslu kojim se bavim iskustveno biram saradnike koji mogu da odgovore mojim zahtjevima. 
Koju knjigu ili film biste preporučili?
-Kad god hoću da se oraspoložim pogledam fim sa Tom Kruzom i Keli Mekgilis „Top gan“. To je jedan „relax“ film i iako ima puno boljih i kvalitetnijih ja mu se uvijek rado vraćam. Profesija kojom se bavim je veoma stresna i kad god mogu tražim prostor za relaksaciju i opuštanje. Ovaj film je jedan od onih uz koje to postižem. Knjiga koja je na mene ostavila poseban utisak je „Moja omiljena supruga“. Čitao sam je za vrijeme radnog angažmana u Kini. Riječ je o romanu koji osim ljubavne priče između dvoje ljudi donosi i sliku društveno ekonomskog stanja u Kini pedesetih godina prošlog vijeka i prolaska te zemlje kroz tranziciju. Živiš i radiš u zemlji koja je po svemu drugačija od podneblja sa kojeg potičeš, a uporedo iz knjige dobijaš more informacija.
Koje jelo najviše volite?
-Tu se ne bih puno dvumio i sa sigurnošću mogu da kažem da ubjedljivo prvo mjesto na mojoj listi omiljenih jela „zaslužuje“ sarma sa kiselim kupusom.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Mislim da je potrebno da bude dvosmjerna, obostrana. Uz neophodnu iskrenost, privrženost i odanost mislim da dobijamo jednu zatvorenu i lijepu ljubavnu priču.
Kojeg umjetnika biste oživjeli i zašto?
-Iako sam veliki poštovalac i ljubitelj slikarstva zbog mnoštva vrhunskih slikara čiji rad poštujem ne bih mogao da se odlučim ni za jednog. Ali zato ako govorimo o nauci i ljudima koji su ostavili trag i zadužili pokoljenja tu moj izbor uvijek „pada“ na Nikolu Teslu.
Putovanje koje pamtite?
-Uvijek je to Kina. Tamo sam živio i radio jedan relativno dug period i bio u prilici da obiđem mnoga i različita mjesta. Ipak, izdvojio bih ostrvo Hajnan na jugu koje će, po mom mišljenu, tek u budućnosti da doživi turistički bum. Ima fantastačnu hotelsku ponudu koja uz prelijepe plaže nudi nezaboravan ugođaj.
Pjesma Vašeg života?
-Kao što sam ranije kazao. Moj posao je veoma stresan i rijetke trenutke odmora uvijek koristim za opuštanje. Volim da slušam dobru pop muziku, poput legendarnih Bitlsa i Roling stonsa, ali ipak uvijek nakon neke velike i naporne utakmice volim da čujem nešto drugačije. Kad je u pitanju kafana i čašica nekog alkohola moj izbor pjesme je „Dotako sam dno života“ od Tome Zdravkovića.
I.M.
Najnoviji komentari