MAGAZIN PREPORUKA
ŽIVOT: Kako je dječak sa autizmom postao svjetski šampion u fliperu
Šampiona u fliperu Roberta Gajna autizam je učinio boljim igračem. Takođe, ovaj sport mu pomaže da lakše živi sa autizmom.
Kada je Robert Gajno počeo da igra flipere u lokalnom kafiću, mnogi su ga posmatrali. Kanađanin, koji živi nedaleko od Vankuvera, ima toliku kontrolu da lopte drži u igri čitav sat.
Svaki pogodak ima propratne zvučne i svjetlosne efekte koje ljudi sa autizmom pojačano doživljavaju. Robert je, bez obzira na to, veoma dobar u tome što radi i ističe da su mu takve igre veoma privlačne.
Njegov otac Mauricio prisjetio se dana kada je sve počelo.
“Izveo sam ga na hamburger kada je imao pet godina. Bio je fasciniran pokretnim znacima. Za autizam smo prvi put saznali kada je imao tri godine“, priča njegov otac.
Robertu je trebalo više vremena da nauči da govori. Počeo je da ispoljava frustracije kada je shvatio da ga ljudi ne razumiju, već je osjećao da se ne uklapa u sredinu.
“Bio je slatko i zabavno dete, ali mu je bio neophodan nadzor”, rekao je Mauricio.
U fliperu je našao utočište, što je mnoge zbunjivalo. Njegovi roditelji kupili su mu aparat kada je imao deset godina i svakim danom je bivao bolji u toj igri. Sada u svojoj garaži imaju nekoliko mašina.
Počeo je da igra i na drugim mjestima. Počeo je da se takmiči kada mu je bilo 19 godina, a sada je među deset najboljih igrača u cijelom svijetu.
“Otkrio sam da mogu da ostanem fokusiran na jednu stvar dugo vremena i imam nevjerovatno dobro vizuelno pamćenje. Takođe imam mogućnost da mnogo stvari primjetim istovremeno i da procjenim gdje će lopta otići“, naveo je on.
Ipak, mnoge druge stvari padaju mu teško, poput komunikacije i razmjenjivanja emocija sa ljudima. U snimljenom dokumentarcu on je upitan šta bi želio da poslodavac zna o njemu, Robert je odgovorio: “Da sam nježan“.
“Mislim da si želio da kažeš da si prijateljski nastrojen i da možeš da funkcionišeš sa ljudima“, dodala je njegova majka.
Autizam može i negativno da utiče na njegovu igru.
“Mogu da postanem nervozan, pa mi postaje teško da se usredsredim na igru ako se uznemirim. Kada se to desi, ne igram dobro.“
Ovaj šampion dnevno vježba po nekoliko sati, a u tome mu pomaže otac.
“Osjećaj je nevjerovatan kada ste u zoni. Volim da dokažem ljudima da griješe u odnosu sa mnom. Takođe, volio bih jednog dana da imam djevojku i da se oženim.“
Izvor: b92.net
