Pjevačica Aleksandra Radović boravi u Podgorici gdje će večeras u 20 sati u KIC-u ,,Budo Tomović” promovisati album ,,Carstvo”.
Ulaznice su, kako su podsjetili danas iz KIC-a na konferenciji za novinare, rasprodate u rekordnom roku, za četiru sata.
Radović je rekla da se raduje koncertu i što će publika imati priliku da uživo čuje pjesme sa albuma ,,Carstvo”.
– Nije me dugo bilo u Podgorici. Nekako su ustanove poput ove puno zahvalne za te vrste nastupa koje ja generalno njegujem – kazala je Radović, dodajući da joj je čast i zadovoljstvo da je podatak vezan za prodaju tu.
Nakon konferencije za novinare, izdvojila je vrijeme i za razgovor za Montenegro magazina.
,,Ovaj album je eksperiment“, izjavili ste. Na koji način?
– Nisam ja nikad rekla da je ovaj album eksperiment. Zapravo, ovo je povratak nečemu što je u suštini bila moja polazna osnova. Taj zvuk koji je topao, pun nekih živih instrumenata je nešto sa čime sam ja i počela. Ovaj album je samo dugo čekan, dugo je nastajao, mnogo je rađeno na njemu, ali sam po sebi spada u klasike.
U pjesmi ,,Samotnjak“ nalazi se velika istina koju je napisao muškarac, Dušan Alagić. ,,Samotnjak mali što se boji da voli i da bude blisko ostaće ponovo sam, i zauvek sam… Ti takav kakav si nikad nećeš naći mir“. Kako Vi vidite današnji svijet i ljubav u njemu? I zašto se mali samotnjaci boje da vole i bježe u svoj ,,zatvoreni svijet“?
– Generalno, ta otuđenost svakako da iz godine u godinu se pojačava. Ljudi su sve više okrenuti sebi i svojim problemima, svojim strahovima, brigama, umjesto da budu okrenuti ka drugom čovjeku, ka najbližem pored sebe. I tu se i stvori taj mikrosvijet svakog od nas, ali ti svjetovi negdje se ne dodiruju ili se ljudi, iz straha da ne budu povrijeđeni, trude da zaštite sebe na svaki mogući način. Mislim da ljubav će na kraju spasiti svijet. Ljubav je nešto što oplemenjuje čovjeka, ljubavi se ne treba plašiti. Sve što se desi u životu je nama na korist, bilo da je dobro ili loše. Iz lošeg učimo, u dobrom se trudimo da se održimo. Prema tome, mislim da stav generalno treba biti ta otvorenost i okrenutost ka ljubavi.
Pjevate: ,,Hvala za dobro i hvala za zlo…Ono što ne volimo drugi će voleti…” Koliko je važno da ljudi nakon raskida ovo shvate i kažu: ,,Hvala za dobro i hvala za zlo“?
– Pa sad, nisam neki doktor za ljubav. Doktor Lav nisam. Njega morate da pitate za te ljubavne savjete, ali, što se tiče tih nekih dobrih krajeva, svakako su potrebni. Djelimično sam odgovorila u prethodnom odgovoru – sve, i dobro i loše, nama je na korist. Svi ti ljudi treba da budu tu ili je trebalo da budu tu iz nekog razloga, po božjem promislu, tako da treba biti zahvalan i na dobrim i na lošim stvarima.
U kojoj pjesmi se najviše prepoznajete?
– Ne znam. Prosto je teško sebe definisati u jednoj pjesmi, jer svi ti albumi i sve pjesme koje nastaju su djelići nas. Kad sve to sklopite, onda to je to. Jedna vaša faza je to što izađe na cijelom albumu. Tako da svuda me ima pomalo.
Diplomirali ste Pedagogiju, doduše muzičku, ali, koliko Vam je to što ste naučili tamo pomoglo i koliko Vam na neki način još pomaže u vaspitanju kćerke Nine?
– Svakako mi pomaže u mojoj školi pjevanja u radu sa djecom. Mislim da je veoma važno u tom segmentu da čovjek bude stručan i obrazovan i da zna šta i kako sa djecom treba. A sa mojim djetetom imam sreću da je dobra sama po sebi, tako da nemam neke pretjerane muke za sebe.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac