ART SLAJDER

VELJKO MIĆUNOVIĆ ZA MNE MAGAZIN: Površnost je nešto što ne možemo da izbjegnemo

Veljko Mićunović sinoć je režirao, adaptirao, izabrao muziku i postavio scenografiju za komad Nikolaja Erdmana ,,Samoubica“. Ispraćen je dugim aplauzom sa scene, a ispred bistroa Crnogorskog narodnog pozorišta dočekan pohvalama za izuzetan posao i hrabrost u govorenju o temama kojima se ova predstava bavi, a ima ih puno.
Sve ovo dešavalo se 20 godina nakon što je u obnovljenom zdanju CNP-a Veljkov otac Branislav postavio ,,Gorski vijenac“.
Pitanja koja Veljko postavlja u predstavi bila su nam vrlo inspirativna, pa smo sa njim o tome porazgovarali ispred bistroa.
Da li je sahranjen čovjek u današnjem vremenu?

– Jeste, to je centralna tema ovog komada. Ta pozicija običnog čovjeka je već paradoksalna za početak. Kako biti običan danas? Kako biti svoj danas? I kako se izboriti sa tim hijenama? Nisam siguran da mi nudimo odgovor, ali, postavljamo mnoga pitanja.
Ovo je jedna od onih predstava gdje se smijete, a plačete iznutra?
– To je ovo što sam upravo rekao. To je taj najteži pravac. Kad vam bude smiješno, onda vam je nešto tragikomično i smiješno bolno zato što ga iznutra doživljavate, a opet, s druge strane, dolazite u tu situaciju da smo svi negdje u tom problemu.
Kako vidite intelektualce danas? Gdje su? Gdje je njihov glas?
– Mnogi intelektualci traži svoje mjesto koje ne mogu da nađu. Ne bih govorio o tim kvazi-intelektualcima, volio bih da govorim o onima koji me se tiču i koji mislim da su zasluženo intelektualci. To nije priča samo o Semjonu Semjonoviču, našem junaku bez posla, već je to priča o intelektualcima, radnicima, umjetnicima, ženama koje žele samo da se dobro udaju i ništa više. I tako dalje. Sve vrvi trenutno od neke površnosti i to je nešto što ne možemo da izbjegnemo.
Ko je danas sposoban za novu revoluciju?
– To je pitanje paradoksalno koje mi postavljamo u predstavi.
Kakvi su komentari Vašeg oca na predstavu?
– Još nisam pričao sa njim. To mi znači, pogotovo zbog paralele koju nikad nismo željeli da pravimo, ali, prosto je to taj datum, 20 godina njegovog ,,Gorskog vijenca“ i biće inspirativan taj razgovor.
Bojana Radonjić
Foto: Vedran Ilić

kud duga