KOLUMNE
PSIHOLOGIJA PORODIČNIH ODNOSA: Kad sestra voli brata
Poslije odnosa roditelja i djece, najveći stepen povezanosti i bliskosti postoji kod ljubavi braća i sestara. Ta doživotna veza odrediće naš kasniji odnos prema mnogo toga u životu, i dio je nas kao neki mladež. Izgleda da novija istorija piše i takve situacije kao što je ta da sestra ubije brata i obratno, što se dogodilo u razmaku od samo nekoliko dana u Srbiji. To se ne dešava, kažu u nevjerici stručnjaci i daleko je rjeđe od pojave Halejeve komete. Novine kažu da se ipak događalo i to svega – ako je to svega uopšte prikladno – četiri puta u poslednjih sedamdesetpet godina na prostoru bivše Jugoslavije. Sestrina ljubav prema bratu, ako ne i obrnuto, definisana je oduvijek kao nešto što prevazilazi ljudskost
U srpskoj tradiciji ta ljubav oduvijek je predstavljala odricanje i žrtvu, čak i životnu. Lirska poezija u kojoj je “najveža žalost za bratom”, čiji je naslov dao Vuk Karadžić, ogledalo je patrijarhalog društva u Srbiji. Ako je otac bio glava porodice, muško dijete je bilo najvažnije posle oca. Tako se i u mnogim lirskim pjesmama uopšte ne dovodi u pitanje ta sestrina ljubav prema bratu. Brata nije moguće zamijeniti, a gledajući ga u kontekstu nekoga ko produžava porodičnu lozu, i nasljednika oca, brat dobija i mitsku ulogu. Batrićeva sestra ubija se zbog smrti brata u Gorskom vijencu, ne samo kod Vuka Karadžića. Majka Marka Kraljevića Jevrosima, da bi spasila brata, istrgla je svu kosu iz glave i ostavila je na stubu za koji je bila vezana. Čak je i Antigona spremna da umre za brata. Najpouzdaniji jatak Đorda Božovića Giške bila je njegova sestra.
Ta veza sa bratom jača je kako se sestra udaljava od roditelja, i vezuje za njega. Ona bi se čak i posle udaje klela u brata, i bila pod njegovom zaštitom.
Kao nekad, i danas brat može učiniti svijet bezbjednim, ovoga puta u psihološkom smislu. Sve su to lekcije koje kasnije primjnjujemo na drugima. Upravo na tom patrijarhalnom, ali i onom čisto biološkom kao zakon jačeg, od brata se očekuje da preuzme ulogu zaštitnika i muškarca.
Kakav će odnos brata i sestre biti zavisi i od porodice u kojoj djeca rastu – što je ona skladnija, i odnos među sestrom i bratom je. Kažu i da braća i sestre dijele oko 50 odsto genetskog materijala svojih roditelja. Ipak, to kakvi će biti i kakav će njihov odnos biti, nije moguće razjasniti genetskim faktorima. “U pitanju je ‘nedjeljivo okruženje’ (eng. ‘nonshared environment’) (Dunn & Plomin, 1991). To znači da braća i sestre, i pored toga što odrastaju u istoj porodici, imaju jedinstvena, različita iskustva, zbog kojih se njihove ličnosti formiraju na drugačije načine”, kaže psihološkinja Ina Borenović, urednica sajta Psihoverzum. “Recimo, ako je jedno dijete rođeno kada su majka i otac imali po trideset godina, a drugo sa po 35, onda je jasno da su i otac i majka tokom tih pet godina prolazili kroz različita iskustva, koja su na njih uticala. Niko ne ostane u potpunosti ista osoba u periodu od nekoliko godina, a – osim toga – rođenje prvog djeteta daleko je specifičnije u odnosu na ostalu djecu.”
Neka istraživanja su pokazala da nema razlike u kvalitetu odnosa djece kada imaju jednog ili oba roditelja. “Postoje istraživanja koja sugerišu da veza koju međusobno razviju braća i sestre zavisi od toga kakav je obrazac afektivnog vezivanja sa majkom – ukoliko djeca sa majkom imaju formiran topao i podržavajući odnos, veća je vjerovatnoća da će se i među njima razviti identičan odnos”, kaže Ina.
Kako su braća i sestre važni modeli za odrastanje, od njih učimo mnogo, pa i pitanje ponašanja u neformalnim okolnostima, prema istraživaju Kramer & Conger, 2009. – kako da se ponašamo u školi, na ulici, kako da budemo zanimljivi u društvu… Od njih učimo i neke naše polne uloge, kaže naša sagovornica.
“Zaključci istraživanja u ovoj oblasti često su međusobno kontradiktorna i nedosljedna, ali pokazuju da su dječaci koji imaju sestre skloniji pokazivanju svoje takozvane ‘ženske strane’, a isto važi i za djevojčice koje odrastaju sa braćom i koje lakše uče maskuline obrasce ponašanja. Imati braću ili sestre istog pola čini nas, prema nalazima istraživanja, spremnijim da prihvatimo svoju rodnu ulogu, jer nas brat ili sestra od malena uče šta ona tačno podrazumjeva.”
Kako su naši odnosi u porodici intenzivniji, skloni smo i da te veze idealizujemo, pogotovo da tvrdimo da nema ništa jače od sestrinske ljubavi prema bratu. Tu je, kako kaže psihološkinja Ina Borenović, vrlo značajan faktor polna uloga.
“Sestre, odnosno žene, viđene su kao neko ko njeguje porodične odnose i samim tim se od njih očekuje da bezuslovno vole svoju braću. Jedno od istraživanja sprovedenih u Velikoj Britaniji na uzorku djece predškolskog uzrasta je pokazalo da su djevojčice spremnije da preuzimaju obrasce ponašanja od svoje braće nego što su to braća od sestara, a jedno od objašnjenja krije se u činjenici da je društveno prihvatljivije oponašati tipično muška ponašanja od strane djevojčica nego u obrnutom smjeru i zato braća mogu imati veći uticaj na sestre nego u obrnutom smjeru. Isto tako, djeca oba pola su pod većim uticajem starijeg brata nego sestre — zato što se ponašanja starije braće društveno vrednuju više od onih kojima nas uči starija sestra.”
Jedna od studija je pokazala da braća i te kako imaju koristi od sestara kod suprotnog pola: kada su spajali parove na takozvanom “brzom sastanku”, tokom tih petnaest minuta, muškarci koji su imali sestre, bolje su se snalazili u “malim razgovorima sa djevojkama”. Jasno je, dakle, da braća i sestre utiču na to kako ćemo doživljavati svoju polnu ulogu i to je dvosmjerna ulica. Ali isto tako, od prirode tog odnosa zavisiće intenzitet tog uticaja, kaže Ina. “Braća i sestre nam mogu biti ne samo uzori u djetinjstvu, već i najveći oslonci kasnije, kada odrastemo. Međutim, to zavisiti od toga kakve su bile porodične okolnosti koje su kumovale formiranju njihovog odnosa, gdje roditelji igraju najvažniju ulogu. Obrasci afektivnog vezivanja i stil roditeljstva su samo neki od faktora koji su od važnosti u ovom procesu.”
Stil roditeljstva odrediće i to kakvi su sukobi među djecom. Ukoliko roditelji ne mogu da riješe svoje konflikte, oni su loš model za dječije sukobe. Naravno, nije moguće očekivati da sestra nikad neće povrijediti brata, posebno ne dok odrastaju. Krađe igračaka, pozajmljivanja stvari, tuče kad se pređe zamišljena linija..sve je to uobičajeno za porodicu. Uobičajena je i borba za roditeljsku ljubav. Psiholog sa Univerziteta Ilinojis Lori Kramer proučavala je braću i sestre starosti od tri do devet godina i otkrila je da oni upadaju u jače konflikte na svakih osamnaest minuta. Ipak, njihov dalji odnos odrediće nešto sasvim drugo.
“Nemoguće je da vas čupanje oko robota i kocki sa bratom ništa nije naučilo o borbenosti ili da ništa niste shvatili o tome kako je svijet pravedno i fer mjesto kada roditelji vašu mladju sestru puštaju da izlazi u grad u doba kada su vama kupovali Barbike za rođendan”, kaže Ina Borenović. Međutim, oni koji ne uspiju da nauče da riješe konflikt kao mali, rizikuju otuđenje kao odrasli, kaže Ketrin Konger sa Univerziteta Kalifornija.
“Čak i kada nema sukoba, dječaci su generalno usmjereniji ka ponašanjima koja propisuje njihova polna uloga, kao što je uspostavljanje dominacije, dok su djevojčice te koje njeguju odnose i trude se da svaka strana u postizanju dogovora bude zadovoljena. Zato nije iznenađujući utisak da su braća sklonija da odustanu od odnosa sa sestrama nego obrnuto, ali je ovaj zaključak na staklenim nogama jer se zasniva na istraživanjima kojima su potrebne dodatne potvrde”, ističe naša sagovornica.
“Ako su porodični odnosi neskladni, rivalstvo može prerasti u pravo neprijateljstvo, a ako su skladni i podržavajući, rivalstvo će biti samo jedna faza na putu ka formiranju veze između brata i sestre. I ovdje posreduju brojni faktori — ne samo porodična dinamika. Ako u obzir uzmemo zabrinjavajuću rasprostranjenost porodičnog nasilja u našoj zemlji, koje se u najvećem broju slučajeva odvija na relaciji muškarac – žena, onda jeste iznenađujuće kada se ono desi u obrnutoj relaciji, od strane žene ka muškarcu, odnosno sestre ka bratu. Međutim, umesto romatizovanja odnosa sestre i brata, u ovom konkretnom slučaju potrebno je ispitati porodičnu dinamiku i sve ono što je dovelo do ubistva, pa donositi zaključke o ovom pojedinačnom slučaju, a nikako uopšteno o odnosima braće i sestara. I sama nauka se još uvijek bori sa tim pitanjima, koja su pod snažnim kulturološkim i društvenim uticajima, pa hajde da joj ne odmažemo time što ćemo se voditi romantizovanim uverenjima koja počivaju na vjerovanjima i folkloru.“
Izvor: nedeljnik.rs
Autor: Zorica Marković
