Simo Trebješanin, glumac podgoričkog Gradskog pozorišta od 2002. godine ovih dana okupiran je igranjem u novoj predstavi Borisa Liješevića ,,Čuvari tvog poštenja” koja je naišla na odličan prijem kod publike. Uskoro sa ansamblom predstave kreće na turneju po zemljama regiona a prvo na repertoaru je gostovanje u Banja Luci. Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju upisao je iz trećeg puta što ga je, kako kaže za portal Montenegro magazin, samo ,,očvrsnulo” i pomoglo da nauči da je u životu veoma važno ne odustati i ne predati se nakon poraza i neuspjeha. Diplomirao je u klasi profesora Branislava Mićunovića. Iza sebe ima dvadesetogodišnje glumačko iskustvo i rad na brojim uspješnim projektima od kojih publika najviše pamti film Dragana Bjelogrlića ,,Montevideo, Bog te video” kao i uloge u televizijskim serijama ,,Mješoviti brak” i ,,Budva na pjenu od mora”. Da nije glumac kaže da bi njegova profesija bila skijanje jer je veliki obožavalac zimskih sportova, naročito onih ekstremnih.
Danas sa porodicom živi na relaciji Podgorica – Nikšić, a u rubrici ,,U ogledalu” otkriva detalje vezane za period odrastanja, šta je po njegovom mišljenju važno za dobar i uspješan poslovni odnos i koje mu je putovanje ostavilo najviše traga u sjećanju.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
-Imao sam djetinjstvo kao iz bajke i pamtim ga po različitim dječačkim dogodovštinama. To je bio period cjelodnevnog druženja i igranja sa društvom u dvorištu zgrade gdje sam stanovao. Sa dvojicom drugara iz tog najranijeg perioda u odraslom dobu sam se i okumio, što je samo potvrda kvaliteta naših odnosa. U vrijeme mog odrastanja nije bilo kompjutera i mobilnih telefona čije odsustvo danas je nezamislivo. Mi smo sve radili napolju i mnogo više smo bili upućeni jedni na druge. Bili smo druželjubiviji i otvoreniji. Danas djeca nekako više žive u virtuelnom svijetu. Ja se trudim da moju djecu uputim na prave vrijednosti ali i da se prilagodim trendovima savremenog života. Nastojim da nađem balans.
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
-Bio sam klinac pa se ne sjećam detalja. Znam da sam sa tadašnjim bendom imao svirku i da smo tako zaradili prvi honorar. Ne sjećam se koliko je iznosio ali sa sigurnošću mogu da kažem da je potrošen na druženje i zabavu.
Na čemu insistirate u poslu?
-Jako volim i veoma mi je bitno poštovanje dogovora u svemu pa i u poslu. Ako se nešto dogovorim sa nekim trudim se i dajem sve od sebe da to tako i bude. Jasno i precizno uspostavljena pravila pomažu da se posao odradi kako treba. Ako sam tačan, dolazim na vrijeme i poštujem druge očekujem da se i meni istom mjerom uzvrati.
Koju knjigu ili film biste preporučili?
-Ovo mi je veoma teško pitanje za odgovoriti moram da priznam. Veliki sam ljubitelj i konzument pisane riječi, a i kinematografije. Što se tiče knjiga, tu kad već moram da izdvojim jednu neka bude to roman „Idiot“ od Fjodora Dostojevskog. A preporuka za izbor filma je „Hrabro srce“ od Mel Gibsona.
Koje jelo najviše volite?
-Kratko i jasno, to je naše nacionalno jelo – kačamak.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
-Za svaku pravu ljubav potrebna je žrtva.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
-S obzirom da sam veliki ljubitelj muzike, naročito gitare, tu moj izbor „pada“ na legendarnog Džimi Hendriksa.
Putovanje koje pamtite?
-To je putovanje u Izrael 2007. godine. Bio sam tamo mjesec dana i bukvalno ga cijelog obišao pješke. To je bilo jedno zaista spektakularno iskustvo i doživljaj. Posjetio sam mnogo mjesta i nijedno ne bih izdvajao jer sva imaju neku svoju ljepotu i priču. O obilasku Jerusalima i Svete zemlje ne mogu ništa drugo da kažem osim da to treba da se doživi i osjeti.
Pjesma Vašeg života je?
-Pošto se, osim glumom, „pomalo“ bavim i muzikom, ima mnogo pjesama koje bi mogle biti odgovor na Vaše pitanje. Ovog puta moj izbor biće pjesma od grupe „Iron Maiden“ pod nazivom „The trooper“.
I.M.