
Pravoslavna crkva i vjernici danas proslavljaju Svetog Vasilija Ostroškog.
Vasilije Ostroški se slavi kao veliki čudotvorac čija su djela poznata i izvan granica Srpske pravoslavne crkve.
Njegovo sveto tijelo u cjelosti počiva u ostroškoj isposnici, nepodložno zakonu truljenja, više od trista godina.
Još veće čudo i dokaz svetiteljstva svetog Vasilija jeste čudotvorna moć njegovog tijela.
On, koji je u svom zemaljskom životu više ličio na anđela nego na čovjeka, uzdigao je svoj duh do prestola božjeg, a svoje tijelo obesmrtio. To sveto tijelo bilo je za vrijeme zemaljskog življenja hram duha svetoga, a poslije rastanka sa dušom, postalo je riznica blagodati.
Ne mogu se izbrojati razna čudesa, koja je gospod preko njega učinio i koje svakim danom čini i pokazuje nad svakim onim koji dolazi i traži pomoć posredstvom ovog velikog svetitelja, jerarha i učitelja, i podvižnika pravoslavne vjere.
Mnogi vjeruju da će, ako se zavjetuju da će na svetog Vasilija otići na Duhove u manastir Ostrog, njihova, ili bolest nekog njima bližnjeg, nestati ,,kao rukom odnesena”.
Ako riješite da potražite pomoć ovog sveca, od danas treba da počnete strogi post koji će trajati sve dok na Trojice ili Duhove ne odete na Ostrog i tamo se pričestite.
Ako poznajete osobu koja se sprema na ovakvo putovanje, trebalo bi da joj odnesete ulja, tamjana i pamuka da sa sobom ponese i da to ostavi kod sveca ,,da prenoći”.
Pamuk, ulje i tamjan koji su nošeni na Ostrog treba čuvati za ,,ne daj Bože”.
Nebrojna su čuda iscjeljenja koja se vezuju za ovog čudotvorca. Među nedavna čuda spadaju: slučaj dvomjesečne bebe kojoj je izliječeno zapaljenje skočnog zgloba, djevojčica koja je progovorila i momak koji je prohodao. Sva tri zabilježena slučaja su, po izvještajima ljekara, bili takvi da su samo teške operacije mogle da im pomognu, ali su zahvaljujući molitvama u Gornjem manastiru Ostrog promijenili svoju sudbinu.
Sveti Vasilije Čudotvorac rođen je kao Stojan Jovanović u selu Mrkonjići, u Hercegovini, 1610. godine. U strahu od danka u krvi, roditelji su ga još sa dvanaest godina poslali u manastir Zavalu gdje je njegov stric bio iguman. 1638. godine odlukom Svetog sinoda u Peći, rukopoložen je za mitroplita hercegovačkog. Nakon što su Turci razorili manastir Tvrdoš, Sveti Vasilije se seli na manastir Ostrog, gdje je i preminuo 1671. godine. Njegove mošti se tamo čuvaju do dana današnjeg, a u moć iscjeljenja vjeruju podjedanko narodi svih vjera. U Ostrogu se svake godine na Trojičine dane održava veliki Narodni sabor.
Izvor: kurir.rs


